Uticaj rastvora za završno ispiranje na jačinu veze kalcijum silikatnih silera sa dentinom kanala korena
Само за регистроване кориснике
2021
Дипломски рад (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт
Uvod: Za uklanjanje neorganskog dela razmaznog sloja se u praksi najčešće koristi 17% EDTA, međutim, novija istraživanja pokazuju negativno dejstvo EDTA na hidrataciju kalcijum silikatnih pasti što nameće potrebu za alternativnim rastvorom.
Cilj rada: Ispitati uticaj različitih rastvora za završnu irigaciju na jačinu veze kalicijum silikatnih silera sa dentinom kanala korena.
Materijal i metode: U studiji je korišćeno 14 dentinskih diskova debljine 1mm, dobijenih iz srednje trećine fuzionisanih korenova maksilarnih trećih molara. Na svakom disku preparisana su po 4 otvora prečnika 1 mm. Diskovi su podeljeni u dve grupe (n=7). U prvoj grupi, diskovi su po 60s potapani u 2% rastvor NaOCl i u 17% EDTA, sukcesivno. Druga grupa uzoraka je stavljena 60s u kombinovani rastvor 2% NaOCl i 9% editronske kiseline. Svi uzorci su potom isprani dejonizovanom vodom i posušeni papirnim ubrusima. Na svakom isečku, svaki otvor je napunjen različitim silerom. Nakon vezivanja silera, merenja jačine veze... su izvedena na univerzalnoj kidalici, pri brzini kretanja utiskivača od 1mm/min. Jačina veze (MPa) je izračunavana deljenjem sile (N) sa površinom kontakta silera i dentina (mm2). Podaci su analizirani jednofaktorskom analizom varijanse sa Tuckey post-hoc testom (α=0,05).
Rezultati: Protokoli završne irigacije nisu uticali na jačinu veze ispitivanih silera sa dentinom (p>0,05). U oba protokola ispiranja AH Rlus siler je pokazao najveću jačinu veze sa dentinom (p<0,05), dok je MTA Fillapex ostvario značajno slabiju vezu sa dentinom kanala korena (p<0,05).
Zaključak: Protokol završnog ispiranja nije imao uticaj na jačinu veze ispitivanih silera sa dentinom kanala korena. Činjenica da editronska kiselina ostvaruje komparabilne rezultate sa EDTA bez negativnih posledica na vezivanje kalcijum silikata i mogućnost mešanja sa NaOCl bez antagonizma je može činiti irigansom izbora prilikom obturacije kanala kalcijum silikatnim silerima.
Кључне речи:
EDTA / Editronska kiselina / Jačina veze / Kalcijum silikatni sileri / Razmazni slojИзвор:
2021Издавач:
- Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet
Колекције
Институција/група
Stomatološki fakultetTY - THES AU - Badnjar, Jovan PY - 2021 UR - https://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/3021 AB - Uvod: Za uklanjanje neorganskog dela razmaznog sloja se u praksi najčešće koristi 17% EDTA, međutim, novija istraživanja pokazuju negativno dejstvo EDTA na hidrataciju kalcijum silikatnih pasti što nameće potrebu za alternativnim rastvorom. Cilj rada: Ispitati uticaj različitih rastvora za završnu irigaciju na jačinu veze kalicijum silikatnih silera sa dentinom kanala korena. Materijal i metode: U studiji je korišćeno 14 dentinskih diskova debljine 1mm, dobijenih iz srednje trećine fuzionisanih korenova maksilarnih trećih molara. Na svakom disku preparisana su po 4 otvora prečnika 1 mm. Diskovi su podeljeni u dve grupe (n=7). U prvoj grupi, diskovi su po 60s potapani u 2% rastvor NaOCl i u 17% EDTA, sukcesivno. Druga grupa uzoraka je stavljena 60s u kombinovani rastvor 2% NaOCl i 9% editronske kiseline. Svi uzorci su potom isprani dejonizovanom vodom i posušeni papirnim ubrusima. Na svakom isečku, svaki otvor je napunjen različitim silerom. Nakon vezivanja silera, merenja jačine veze su izvedena na univerzalnoj kidalici, pri brzini kretanja utiskivača od 1mm/min. Jačina veze (MPa) je izračunavana deljenjem sile (N) sa površinom kontakta silera i dentina (mm2). Podaci su analizirani jednofaktorskom analizom varijanse sa Tuckey post-hoc testom (α=0,05). Rezultati: Protokoli završne irigacije nisu uticali na jačinu veze ispitivanih silera sa dentinom (p>0,05). U oba protokola ispiranja AH Rlus siler je pokazao najveću jačinu veze sa dentinom (p<0,05), dok je MTA Fillapex ostvario značajno slabiju vezu sa dentinom kanala korena (p<0,05). Zaključak: Protokol završnog ispiranja nije imao uticaj na jačinu veze ispitivanih silera sa dentinom kanala korena. Činjenica da editronska kiselina ostvaruje komparabilne rezultate sa EDTA bez negativnih posledica na vezivanje kalcijum silikata i mogućnost mešanja sa NaOCl bez antagonizma je može činiti irigansom izbora prilikom obturacije kanala kalcijum silikatnim silerima. PB - Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet T1 - Uticaj rastvora za završno ispiranje na jačinu veze kalcijum silikatnih silera sa dentinom kanala korena UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_3021 ER -
@misc{ author = "Badnjar, Jovan", year = "2021", abstract = "Uvod: Za uklanjanje neorganskog dela razmaznog sloja se u praksi najčešće koristi 17% EDTA, međutim, novija istraživanja pokazuju negativno dejstvo EDTA na hidrataciju kalcijum silikatnih pasti što nameće potrebu za alternativnim rastvorom. Cilj rada: Ispitati uticaj različitih rastvora za završnu irigaciju na jačinu veze kalicijum silikatnih silera sa dentinom kanala korena. Materijal i metode: U studiji je korišćeno 14 dentinskih diskova debljine 1mm, dobijenih iz srednje trećine fuzionisanih korenova maksilarnih trećih molara. Na svakom disku preparisana su po 4 otvora prečnika 1 mm. Diskovi su podeljeni u dve grupe (n=7). U prvoj grupi, diskovi su po 60s potapani u 2% rastvor NaOCl i u 17% EDTA, sukcesivno. Druga grupa uzoraka je stavljena 60s u kombinovani rastvor 2% NaOCl i 9% editronske kiseline. Svi uzorci su potom isprani dejonizovanom vodom i posušeni papirnim ubrusima. Na svakom isečku, svaki otvor je napunjen različitim silerom. Nakon vezivanja silera, merenja jačine veze su izvedena na univerzalnoj kidalici, pri brzini kretanja utiskivača od 1mm/min. Jačina veze (MPa) je izračunavana deljenjem sile (N) sa površinom kontakta silera i dentina (mm2). Podaci su analizirani jednofaktorskom analizom varijanse sa Tuckey post-hoc testom (α=0,05). Rezultati: Protokoli završne irigacije nisu uticali na jačinu veze ispitivanih silera sa dentinom (p>0,05). U oba protokola ispiranja AH Rlus siler je pokazao najveću jačinu veze sa dentinom (p<0,05), dok je MTA Fillapex ostvario značajno slabiju vezu sa dentinom kanala korena (p<0,05). Zaključak: Protokol završnog ispiranja nije imao uticaj na jačinu veze ispitivanih silera sa dentinom kanala korena. Činjenica da editronska kiselina ostvaruje komparabilne rezultate sa EDTA bez negativnih posledica na vezivanje kalcijum silikata i mogućnost mešanja sa NaOCl bez antagonizma je može činiti irigansom izbora prilikom obturacije kanala kalcijum silikatnim silerima.", publisher = "Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet", title = "Uticaj rastvora za završno ispiranje na jačinu veze kalcijum silikatnih silera sa dentinom kanala korena", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_3021" }
Badnjar, J.. (2021). Uticaj rastvora za završno ispiranje na jačinu veze kalcijum silikatnih silera sa dentinom kanala korena. Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet.. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_3021
Badnjar J. Uticaj rastvora za završno ispiranje na jačinu veze kalcijum silikatnih silera sa dentinom kanala korena. 2021;. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_3021 .
Badnjar, Jovan, "Uticaj rastvora za završno ispiranje na jačinu veze kalcijum silikatnih silera sa dentinom kanala korena" (2021), https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_3021 .