Nasledna osnova hipodoncije i hiperdoncije
Abstract
Hipodoncija i hiperdoncija su česte anomalije broja zuba. Pod terminom hipodoncija podrazumeva se nedostatak jednog do šest zuba, izuzev trećih molara. Zubi koji najčešće nedostaju su lateralni sekutići i drugi premolari. Ova anomalija se može javiti samostalno ili u okviru genetski determinisanog sindroma. Pravilno postavljanje dijagnoze hipodoncije se vrši na osnovu anamneze, kliničkog pregleda i radiograma. Prevalenca hipodoncije je u rasponu od 1,6-6,9%, u zavisnosti od ispitane populacije. Etiologija hipodoncije je multifaktorska i uključuje genetske faktore i faktore spoljne sredine. Najznačajniji signalni molekuli čija je ekspresija izmenjena, a koji se povezuju sa hipodoncijom kod ljudi, nalaze se pod kontrolom gena: MSX1, PAX9, AXIN1, EDA, EDAR, RUNX2 I WNT10A. Ova genetski određena anomalija, kod pacijenata sa hipodoncijom ima estetski, funkcionalni i psihosocijalni efekat.
Hiperdoncija predstavlja prisustvo prekobrojnih zuba. Prekobrojni zubi se mogu klasifikovati prema mor...fologiji i prema lokalizaciji. Najčešći prekobrojni zub koji se javlja je meziodens. Etiološki faktori koji imaju ulogu u nastanku hiperdoncije su hiperaktivnost dentalne lamine, genetski faktori i sredinski faktori. Hiperdoncija se retko javlja samostalno. Ovo stanje se obično javlja u sklopu drugih poremećaja, najčešće kleidokranijalne displazije. Prevalenca hiperdoncije iznosi 0,3-0,8% u mlečnoj, a 1,5-3,5% u stalnoj denticiji. Prekobrojni zubi mogu uzrokovati razne komplikacije u zubnom luku ukoliko niknu. Postoje određeni slučajevi kada je neophodno hirurško uklanjanje prekobrojnog zuba. Literaturni podaci ukazuju na korelaciju između mutacija RUNX2 gena i pojave hiperdoncije.
Keywords:
HipodoncijaSource:
2017Publisher:
- Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet
URI
https://plus.sr.cobiss.net/opac7/bib/1024308366https://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/745
Collections
Institution/Community
Stomatološki fakultetTY - THES AU - Nevenkić, Sanja PY - 2017 UR - https://plus.sr.cobiss.net/opac7/bib/1024308366 UR - https://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/745 AB - Hipodoncija i hiperdoncija su česte anomalije broja zuba. Pod terminom hipodoncija podrazumeva se nedostatak jednog do šest zuba, izuzev trećih molara. Zubi koji najčešće nedostaju su lateralni sekutići i drugi premolari. Ova anomalija se može javiti samostalno ili u okviru genetski determinisanog sindroma. Pravilno postavljanje dijagnoze hipodoncije se vrši na osnovu anamneze, kliničkog pregleda i radiograma. Prevalenca hipodoncije je u rasponu od 1,6-6,9%, u zavisnosti od ispitane populacije. Etiologija hipodoncije je multifaktorska i uključuje genetske faktore i faktore spoljne sredine. Najznačajniji signalni molekuli čija je ekspresija izmenjena, a koji se povezuju sa hipodoncijom kod ljudi, nalaze se pod kontrolom gena: MSX1, PAX9, AXIN1, EDA, EDAR, RUNX2 I WNT10A. Ova genetski određena anomalija, kod pacijenata sa hipodoncijom ima estetski, funkcionalni i psihosocijalni efekat. Hiperdoncija predstavlja prisustvo prekobrojnih zuba. Prekobrojni zubi se mogu klasifikovati prema morfologiji i prema lokalizaciji. Najčešći prekobrojni zub koji se javlja je meziodens. Etiološki faktori koji imaju ulogu u nastanku hiperdoncije su hiperaktivnost dentalne lamine, genetski faktori i sredinski faktori. Hiperdoncija se retko javlja samostalno. Ovo stanje se obično javlja u sklopu drugih poremećaja, najčešće kleidokranijalne displazije. Prevalenca hiperdoncije iznosi 0,3-0,8% u mlečnoj, a 1,5-3,5% u stalnoj denticiji. Prekobrojni zubi mogu uzrokovati razne komplikacije u zubnom luku ukoliko niknu. Postoje određeni slučajevi kada je neophodno hirurško uklanjanje prekobrojnog zuba. Literaturni podaci ukazuju na korelaciju između mutacija RUNX2 gena i pojave hiperdoncije. PB - Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet T1 - Nasledna osnova hipodoncije i hiperdoncije UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_745 ER -
@misc{ author = "Nevenkić, Sanja", year = "2017", abstract = "Hipodoncija i hiperdoncija su česte anomalije broja zuba. Pod terminom hipodoncija podrazumeva se nedostatak jednog do šest zuba, izuzev trećih molara. Zubi koji najčešće nedostaju su lateralni sekutići i drugi premolari. Ova anomalija se može javiti samostalno ili u okviru genetski determinisanog sindroma. Pravilno postavljanje dijagnoze hipodoncije se vrši na osnovu anamneze, kliničkog pregleda i radiograma. Prevalenca hipodoncije je u rasponu od 1,6-6,9%, u zavisnosti od ispitane populacije. Etiologija hipodoncije je multifaktorska i uključuje genetske faktore i faktore spoljne sredine. Najznačajniji signalni molekuli čija je ekspresija izmenjena, a koji se povezuju sa hipodoncijom kod ljudi, nalaze se pod kontrolom gena: MSX1, PAX9, AXIN1, EDA, EDAR, RUNX2 I WNT10A. Ova genetski određena anomalija, kod pacijenata sa hipodoncijom ima estetski, funkcionalni i psihosocijalni efekat. Hiperdoncija predstavlja prisustvo prekobrojnih zuba. Prekobrojni zubi se mogu klasifikovati prema morfologiji i prema lokalizaciji. Najčešći prekobrojni zub koji se javlja je meziodens. Etiološki faktori koji imaju ulogu u nastanku hiperdoncije su hiperaktivnost dentalne lamine, genetski faktori i sredinski faktori. Hiperdoncija se retko javlja samostalno. Ovo stanje se obično javlja u sklopu drugih poremećaja, najčešće kleidokranijalne displazije. Prevalenca hiperdoncije iznosi 0,3-0,8% u mlečnoj, a 1,5-3,5% u stalnoj denticiji. Prekobrojni zubi mogu uzrokovati razne komplikacije u zubnom luku ukoliko niknu. Postoje određeni slučajevi kada je neophodno hirurško uklanjanje prekobrojnog zuba. Literaturni podaci ukazuju na korelaciju između mutacija RUNX2 gena i pojave hiperdoncije.", publisher = "Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet", title = "Nasledna osnova hipodoncije i hiperdoncije", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_745" }
Nevenkić, S.. (2017). Nasledna osnova hipodoncije i hiperdoncije. Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet.. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_745
Nevenkić S. Nasledna osnova hipodoncije i hiperdoncije. 2017;. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_745 .
Nevenkić, Sanja, "Nasledna osnova hipodoncije i hiperdoncije" (2017), https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_745 .