Dimić, Aleksandar

Link to this page

Authority KeyName Variants
2f085952-fd8e-4d68-b773-059caea606f9
  • Dimić, Aleksandar (2)
Projects

Author's Bibliography

Endoscopic antrostomy in the treatment of odontogenic maxillary sinusitis: Two cases report

Dimić, Aleksandar; Brković, Božidar; Erdoglija, Milan; Grgurević, Uglješa; Sotirović, Jelena; Rašić, Dejan

(Vojnomedicinska akademija - Institut za naučne informacije, Beograd, 2018)

TY  - JOUR
AU  - Dimić, Aleksandar
AU  - Brković, Božidar
AU  - Erdoglija, Milan
AU  - Grgurević, Uglješa
AU  - Sotirović, Jelena
AU  - Rašić, Dejan
PY  - 2018
UR  - https://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/2333
AB  - Introduction. Maxillary sinusistis of odontogenic origin is a wellknown condition that occurs due to close relationship of the maxillary posterior teeth to the maxillary sinus. We presented two patients with symptoms and signs of chronic inflammation of the maxillary sinus of odontogenic origin. Case report. In both patients, after clinical examination, microbiological testing, skin prick tests to inhalant allergens, and endoscopy of the nasal cavity, we performed the cone beam computed tomography (CBCT) of paranasal sinuses, which showed thickening of the mucosal lining of the maxillary sinus. The mucosal oedema resulted in obstruction of the osteomeatal complex in both patients. The presence of a foreign body in the right alveolar recess in the first case and in the left osteomeatal complex in the second case were noticed. The both foreign bodies had densities similar to bone. The alveolar recesses in both cases were below the level of the nasal cavity floor. The patients were treated by endoscopic approach, a combination of lower and middle meatal antrostomy. The thickened mucous membrane was removed in the region of the osteomeatal complex, and then the foreign bodies were removed in both cases. Histopathological analysis proved that both foreign bodies were tooth roots. Conclusion. This case report show how be able to successfully surgically remove foreign bodies from the maxillary sinuses using endoscopic approach, a combination of both, lower and middle meatal antrostomy.
AB  - Uvod. Maksilarni sinuzitis dentogenog porekla je dobro poznato stanje koje nastaje zbog blizine korenova gornjih zuba i maksilarnog sinusa. Prikazali smo dva bolesnika sa simptomima i znacima hroničnog zapaljenja maksilarnog sinusa dentogenog porekla. Prikaz bolesnika. Kod oba bolesnika, nakon kliničkog pregleda, mikrobioloških ispitivanja, kožnih proba sa inhalacionim alergenima, kao i endoskopije nosne šupljine, urađena je kompjuterizovana tomografija konusnog zraka - [cone beam computed tomography (CBCT)], koja je pokazala zadebljanje sluznice maksilarnog sinusa. Otok sluznice doveo je do opstrukcije ostiomeatalnog kompleksa. Uočeno je prisustvo stranog tela u desnom alveolarnom recesusu u prvom, i u predelu ostiomeatalnog kompleksa, u drugom slučaju. Oba strana tela davala su senku sličnu koštanoj supstanci. Dno alveolarnog recesusa sinusa je u oba slučaja bilo ispod ravni poda nosne šupljine. Bolesnici su operisani endoskopskim pristupom, kombinacijom srednje i donje antrostomije. Odstranjena je zadebljala sluznica u predelu ostiomeatalnog kompleksa, a nakon toga su uklonjena strana tela. Histopatološka analiza je u oba slučaja pokazala da su strana tela bili korenovi zuba. Zaključak. Ovim prikazom se ukazuje na mogućnost uspešnog hirurškog uklanjanja stranih tela iz maksilarnog sinusa endoskopskim pristupom, kombinacijom srednje i donje antrostomije.
PB  - Vojnomedicinska akademija - Institut za naučne informacije, Beograd
T2  - Vojnosanitetski pregled
T1  - Endoscopic antrostomy in the treatment of odontogenic maxillary sinusitis: Two cases report
T1  - Endoskopska antrostomija u lečenju dentogenog maksilarnog sinuzitisa
VL  - 75
IS  - 11
SP  - 1123
EP  - 1127
DO  - 10.2298/VSP160921011D
ER  - 
@article{
author = "Dimić, Aleksandar and Brković, Božidar and Erdoglija, Milan and Grgurević, Uglješa and Sotirović, Jelena and Rašić, Dejan",
year = "2018",
abstract = "Introduction. Maxillary sinusistis of odontogenic origin is a wellknown condition that occurs due to close relationship of the maxillary posterior teeth to the maxillary sinus. We presented two patients with symptoms and signs of chronic inflammation of the maxillary sinus of odontogenic origin. Case report. In both patients, after clinical examination, microbiological testing, skin prick tests to inhalant allergens, and endoscopy of the nasal cavity, we performed the cone beam computed tomography (CBCT) of paranasal sinuses, which showed thickening of the mucosal lining of the maxillary sinus. The mucosal oedema resulted in obstruction of the osteomeatal complex in both patients. The presence of a foreign body in the right alveolar recess in the first case and in the left osteomeatal complex in the second case were noticed. The both foreign bodies had densities similar to bone. The alveolar recesses in both cases were below the level of the nasal cavity floor. The patients were treated by endoscopic approach, a combination of lower and middle meatal antrostomy. The thickened mucous membrane was removed in the region of the osteomeatal complex, and then the foreign bodies were removed in both cases. Histopathological analysis proved that both foreign bodies were tooth roots. Conclusion. This case report show how be able to successfully surgically remove foreign bodies from the maxillary sinuses using endoscopic approach, a combination of both, lower and middle meatal antrostomy., Uvod. Maksilarni sinuzitis dentogenog porekla je dobro poznato stanje koje nastaje zbog blizine korenova gornjih zuba i maksilarnog sinusa. Prikazali smo dva bolesnika sa simptomima i znacima hroničnog zapaljenja maksilarnog sinusa dentogenog porekla. Prikaz bolesnika. Kod oba bolesnika, nakon kliničkog pregleda, mikrobioloških ispitivanja, kožnih proba sa inhalacionim alergenima, kao i endoskopije nosne šupljine, urađena je kompjuterizovana tomografija konusnog zraka - [cone beam computed tomography (CBCT)], koja je pokazala zadebljanje sluznice maksilarnog sinusa. Otok sluznice doveo je do opstrukcije ostiomeatalnog kompleksa. Uočeno je prisustvo stranog tela u desnom alveolarnom recesusu u prvom, i u predelu ostiomeatalnog kompleksa, u drugom slučaju. Oba strana tela davala su senku sličnu koštanoj supstanci. Dno alveolarnog recesusa sinusa je u oba slučaja bilo ispod ravni poda nosne šupljine. Bolesnici su operisani endoskopskim pristupom, kombinacijom srednje i donje antrostomije. Odstranjena je zadebljala sluznica u predelu ostiomeatalnog kompleksa, a nakon toga su uklonjena strana tela. Histopatološka analiza je u oba slučaja pokazala da su strana tela bili korenovi zuba. Zaključak. Ovim prikazom se ukazuje na mogućnost uspešnog hirurškog uklanjanja stranih tela iz maksilarnog sinusa endoskopskim pristupom, kombinacijom srednje i donje antrostomije.",
publisher = "Vojnomedicinska akademija - Institut za naučne informacije, Beograd",
journal = "Vojnosanitetski pregled",
title = "Endoscopic antrostomy in the treatment of odontogenic maxillary sinusitis: Two cases report, Endoskopska antrostomija u lečenju dentogenog maksilarnog sinuzitisa",
volume = "75",
number = "11",
pages = "1123-1127",
doi = "10.2298/VSP160921011D"
}
Dimić, A., Brković, B., Erdoglija, M., Grgurević, U., Sotirović, J.,& Rašić, D.. (2018). Endoscopic antrostomy in the treatment of odontogenic maxillary sinusitis: Two cases report. in Vojnosanitetski pregled
Vojnomedicinska akademija - Institut za naučne informacije, Beograd., 75(11), 1123-1127.
https://doi.org/10.2298/VSP160921011D
Dimić A, Brković B, Erdoglija M, Grgurević U, Sotirović J, Rašić D. Endoscopic antrostomy in the treatment of odontogenic maxillary sinusitis: Two cases report. in Vojnosanitetski pregled. 2018;75(11):1123-1127.
doi:10.2298/VSP160921011D .
Dimić, Aleksandar, Brković, Božidar, Erdoglija, Milan, Grgurević, Uglješa, Sotirović, Jelena, Rašić, Dejan, "Endoscopic antrostomy in the treatment of odontogenic maxillary sinusitis: Two cases report" in Vojnosanitetski pregled, 75, no. 11 (2018):1123-1127,
https://doi.org/10.2298/VSP160921011D . .

Histomorphometric evaluation of bone regeneration using autogenous bone and beta-tricalcium phosphate in diabetic rabbits

Živadinović, Milka; Andrić, Miroslav; Milošević, Verica; Manojlović-Stojanoski, Milica; Prokić, Branislav; Prokić, Bogomir; Dimić, Aleksandar; Ćalasan, Dejan; Brković, Božidar

(Vojnomedicinska akademija - Institut za naučne informacije, Beograd, 2016)

TY  - JOUR
AU  - Živadinović, Milka
AU  - Andrić, Miroslav
AU  - Milošević, Verica
AU  - Manojlović-Stojanoski, Milica
AU  - Prokić, Branislav
AU  - Prokić, Bogomir
AU  - Dimić, Aleksandar
AU  - Ćalasan, Dejan
AU  - Brković, Božidar
PY  - 2016
UR  - https://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/2082
AB  - Background/Aim. The mechanism of impaired bone healing in diabetes mellitus includes different tissue and cellular level activities due to micro- and macrovascular changes. As a chronic metabolic disease with vascular complications, diabetes affects a process of bone regeneration as well. The therapeutic approach in bone regeneration is based on the use of osteoinductive autogenous grafts as well as osteoconductive synthetic material, like a β-tricalcium phosphate. The aim of the study was to determine the quality and quantity of new bone formation after the use of autogenous bone and β-tricalcium phosphate in the model of calvarial critical-sized defect in rabbits with induced diabetes mellitus type I. Methods. The study included eight 4-month-old Chincilla rabbits with alloxan-induced diabetes mellitus type I. In all animals, there were surgically created two calvarial bilateral defects (diameter 12 mm), which were grafted with autogenous bone and β-tricalcium phosphate (n = 4) or served as unfilled controls (n = 4). After 4 weeks of healing, animals were sacrificed and calvarial bone blocks were taken for histologic and histomorphometric analysis. Beside descriptive histologic evaluation, the percentage of new bone formation, connective tissue and residual graft were calculated. All parameters were statistically evaluated by Friedman Test and post hock Wilcoxon Singed Ranks Test with a significance of p  lt  0.05. Results. Histology revealed active new bone formation peripherally with centrally located connective tissue, newly formed woven bone and well incorporated residual grafts in all treated defects. Control samples showed no bone bridging of defects. There was a significantly more new bone in autogeonous graft (53%) compared with β-tricalcium phosphate (30%), (p  lt  0.030) and control (7%), (p  lt  0.000) groups. A significant difference was also recorded between β-tricalcium phosphate and control groups (p  lt  0.008). Conclusion. In the present study on the rabbit grafting model with induced diabetes mellitus type I, the effective bone regeneration of critical bone defects was obtained using autogenous bone graft.
AB  - Uvod/Cilj. Mehanizam otežanog zarastanja tkiva kod dijabetesa melitusa zasnovan je na različitim promenama funkcije na tkivnom i ćelijskom nivou, usled prisutnih mikro- i makrovaskularnih promena. Kao hronično metaboličko oboljenje sa vaskularnim komplikacijama, dijabetes melitus zahvata i proces koštane regeneracije. Terapijski postupci u okviru regeneracije kosti obuhvataju primenu autotransplantata sa oseoinduktivnim delovanjem i sintetskih osteokonduktivnih materijala, kao što je i β-trikalcijum fosfat. Cilj ovog rada bio je da se ispita kvantitet i kvalitet novoformiranog koštanog tkiva posle korišćenja autotransplantata kosti i β-trikalcijum fosfata, na modelu kritičnog defekta kalvarije kunića sa eksperimentalno izazvanim dijabetesom melitusom tipa I. Metode. U ovo istraživanje bilo je uključeno 8 kunića (soj Činičila), starosti 4 meseca, kod kojih je dijabetes melitus tipa I bio izazvan aloksanom. Kod svih životinja hirurški je urađen defekt kritičneveličine na kosti kalvarije (prečnika 12 mm), koji je popunjen autotransplantatom kosti i β-trikalcijum fosfatom (n = 4) ili je ostavljen da spontano zarasta kao kontrolni defekt (n = 4). Posle 4 nedelje, sve životinje su bile žrtvovane i koštani uzorci uzeti za histološku i histomorfometrijsku analizu. Pored deskriptivne histološke analize, urađena je i kvantitativna analiza novoformirane kosti, vezivnog tkiva i materijala za koštanu regeneraciju. Statistička analiza vršena je primenom Friedmanovog testa i post hock Vilkoksonovog neparametrijskog testa sa stepenom značajnosti od p  lt  0,05. Rezultati. Histološka analiza uzoraka kosti pokazala je prisustvo novoformirane kosti na periferiji defekta, dok je u centralom delu bilo prisutno vezivno tkivo, nezrelo koštano tkivo i dobro sjedinjeni neresorbovani materijal za regeneraciju kosti. Kontrolni uzorci nisu pokazali koštano zarastanje defekata. Značajno više novoformirane kosti bilo je prisutno u defektima regenerisanim autotransplantatom (53%) u poređenju sa kontrolnim defektima (7%), (p  lt  0,000) i defektima popunjenim β-trikalcijum fosfatom (30%), (p  lt  0,030). Takođe, značajna razlika uočena je i između grupe sa β-trikalcijum fosfatom i kontrolnim koštanim defektom (p  lt  0,008). Zaključak. Primena autotransplantata kosti značajno povećava uspešnost regeneracije kritičnih defekata kosti kalvarije kunića sa dijabetesom melitusom tipa I.
PB  - Vojnomedicinska akademija - Institut za naučne informacije, Beograd
T2  - Vojnosanitetski pregled
T1  - Histomorphometric evaluation of bone regeneration using autogenous bone and beta-tricalcium phosphate in diabetic rabbits
T1  - Histomorfometrijska analiza regeneracije kosti kod kunića sa dijabetesom melitusom posle primene autotransplantata kosti i beta-trikalcijum fosfata
VL  - 73
IS  - 12
SP  - 1132
EP  - 1138
DO  - 10.2298/VSP151125013Z
ER  - 
@article{
author = "Živadinović, Milka and Andrić, Miroslav and Milošević, Verica and Manojlović-Stojanoski, Milica and Prokić, Branislav and Prokić, Bogomir and Dimić, Aleksandar and Ćalasan, Dejan and Brković, Božidar",
year = "2016",
abstract = "Background/Aim. The mechanism of impaired bone healing in diabetes mellitus includes different tissue and cellular level activities due to micro- and macrovascular changes. As a chronic metabolic disease with vascular complications, diabetes affects a process of bone regeneration as well. The therapeutic approach in bone regeneration is based on the use of osteoinductive autogenous grafts as well as osteoconductive synthetic material, like a β-tricalcium phosphate. The aim of the study was to determine the quality and quantity of new bone formation after the use of autogenous bone and β-tricalcium phosphate in the model of calvarial critical-sized defect in rabbits with induced diabetes mellitus type I. Methods. The study included eight 4-month-old Chincilla rabbits with alloxan-induced diabetes mellitus type I. In all animals, there were surgically created two calvarial bilateral defects (diameter 12 mm), which were grafted with autogenous bone and β-tricalcium phosphate (n = 4) or served as unfilled controls (n = 4). After 4 weeks of healing, animals were sacrificed and calvarial bone blocks were taken for histologic and histomorphometric analysis. Beside descriptive histologic evaluation, the percentage of new bone formation, connective tissue and residual graft were calculated. All parameters were statistically evaluated by Friedman Test and post hock Wilcoxon Singed Ranks Test with a significance of p  lt  0.05. Results. Histology revealed active new bone formation peripherally with centrally located connective tissue, newly formed woven bone and well incorporated residual grafts in all treated defects. Control samples showed no bone bridging of defects. There was a significantly more new bone in autogeonous graft (53%) compared with β-tricalcium phosphate (30%), (p  lt  0.030) and control (7%), (p  lt  0.000) groups. A significant difference was also recorded between β-tricalcium phosphate and control groups (p  lt  0.008). Conclusion. In the present study on the rabbit grafting model with induced diabetes mellitus type I, the effective bone regeneration of critical bone defects was obtained using autogenous bone graft., Uvod/Cilj. Mehanizam otežanog zarastanja tkiva kod dijabetesa melitusa zasnovan je na različitim promenama funkcije na tkivnom i ćelijskom nivou, usled prisutnih mikro- i makrovaskularnih promena. Kao hronično metaboličko oboljenje sa vaskularnim komplikacijama, dijabetes melitus zahvata i proces koštane regeneracije. Terapijski postupci u okviru regeneracije kosti obuhvataju primenu autotransplantata sa oseoinduktivnim delovanjem i sintetskih osteokonduktivnih materijala, kao što je i β-trikalcijum fosfat. Cilj ovog rada bio je da se ispita kvantitet i kvalitet novoformiranog koštanog tkiva posle korišćenja autotransplantata kosti i β-trikalcijum fosfata, na modelu kritičnog defekta kalvarije kunića sa eksperimentalno izazvanim dijabetesom melitusom tipa I. Metode. U ovo istraživanje bilo je uključeno 8 kunića (soj Činičila), starosti 4 meseca, kod kojih je dijabetes melitus tipa I bio izazvan aloksanom. Kod svih životinja hirurški je urađen defekt kritičneveličine na kosti kalvarije (prečnika 12 mm), koji je popunjen autotransplantatom kosti i β-trikalcijum fosfatom (n = 4) ili je ostavljen da spontano zarasta kao kontrolni defekt (n = 4). Posle 4 nedelje, sve životinje su bile žrtvovane i koštani uzorci uzeti za histološku i histomorfometrijsku analizu. Pored deskriptivne histološke analize, urađena je i kvantitativna analiza novoformirane kosti, vezivnog tkiva i materijala za koštanu regeneraciju. Statistička analiza vršena je primenom Friedmanovog testa i post hock Vilkoksonovog neparametrijskog testa sa stepenom značajnosti od p  lt  0,05. Rezultati. Histološka analiza uzoraka kosti pokazala je prisustvo novoformirane kosti na periferiji defekta, dok je u centralom delu bilo prisutno vezivno tkivo, nezrelo koštano tkivo i dobro sjedinjeni neresorbovani materijal za regeneraciju kosti. Kontrolni uzorci nisu pokazali koštano zarastanje defekata. Značajno više novoformirane kosti bilo je prisutno u defektima regenerisanim autotransplantatom (53%) u poređenju sa kontrolnim defektima (7%), (p  lt  0,000) i defektima popunjenim β-trikalcijum fosfatom (30%), (p  lt  0,030). Takođe, značajna razlika uočena je i između grupe sa β-trikalcijum fosfatom i kontrolnim koštanim defektom (p  lt  0,008). Zaključak. Primena autotransplantata kosti značajno povećava uspešnost regeneracije kritičnih defekata kosti kalvarije kunića sa dijabetesom melitusom tipa I.",
publisher = "Vojnomedicinska akademija - Institut za naučne informacije, Beograd",
journal = "Vojnosanitetski pregled",
title = "Histomorphometric evaluation of bone regeneration using autogenous bone and beta-tricalcium phosphate in diabetic rabbits, Histomorfometrijska analiza regeneracije kosti kod kunića sa dijabetesom melitusom posle primene autotransplantata kosti i beta-trikalcijum fosfata",
volume = "73",
number = "12",
pages = "1132-1138",
doi = "10.2298/VSP151125013Z"
}
Živadinović, M., Andrić, M., Milošević, V., Manojlović-Stojanoski, M., Prokić, B., Prokić, B., Dimić, A., Ćalasan, D.,& Brković, B.. (2016). Histomorphometric evaluation of bone regeneration using autogenous bone and beta-tricalcium phosphate in diabetic rabbits. in Vojnosanitetski pregled
Vojnomedicinska akademija - Institut za naučne informacije, Beograd., 73(12), 1132-1138.
https://doi.org/10.2298/VSP151125013Z
Živadinović M, Andrić M, Milošević V, Manojlović-Stojanoski M, Prokić B, Prokić B, Dimić A, Ćalasan D, Brković B. Histomorphometric evaluation of bone regeneration using autogenous bone and beta-tricalcium phosphate in diabetic rabbits. in Vojnosanitetski pregled. 2016;73(12):1132-1138.
doi:10.2298/VSP151125013Z .
Živadinović, Milka, Andrić, Miroslav, Milošević, Verica, Manojlović-Stojanoski, Milica, Prokić, Branislav, Prokić, Bogomir, Dimić, Aleksandar, Ćalasan, Dejan, Brković, Božidar, "Histomorphometric evaluation of bone regeneration using autogenous bone and beta-tricalcium phosphate in diabetic rabbits" in Vojnosanitetski pregled, 73, no. 12 (2016):1132-1138,
https://doi.org/10.2298/VSP151125013Z . .
5
4
6