Luković, Natalija

Link to this page

Authority KeyName Variants
cee373d6-62b8-4400-8b6b-ece93b78a39e
  • Luković, Natalija (4)
Projects
No records found.

Author's Bibliography

Efikasnost primene preparata na bazi beta-trikalcijum fosfata u eliminaciji infrakoštanih parodontalnih defekata kod obolelih od hronične parodontopatije

Luković, Natalija

(Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet, 2013)

TY  - THES
AU  - Luković, Natalija
PY  - 2013
UR  - https://plus.sr.cobiss.net/opac7/bib/1024214670
UR  - https://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/529
PB  - Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet
T1  - Efikasnost primene preparata na bazi beta-trikalcijum fosfata u eliminaciji infrakoštanih parodontalnih defekata kod obolelih od hronične parodontopatije
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_529
ER  - 
@mastersthesis{
author = "Luković, Natalija",
year = "2013",
publisher = "Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet",
title = "Efikasnost primene preparata na bazi beta-trikalcijum fosfata u eliminaciji infrakoštanih parodontalnih defekata kod obolelih od hronične parodontopatije",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_529"
}
Luković, N.. (2013). Efikasnost primene preparata na bazi beta-trikalcijum fosfata u eliminaciji infrakoštanih parodontalnih defekata kod obolelih od hronične parodontopatije. 
Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet..
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_529
Luković N. Efikasnost primene preparata na bazi beta-trikalcijum fosfata u eliminaciji infrakoštanih parodontalnih defekata kod obolelih od hronične parodontopatije. 2013;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_529 .
Luković, Natalija, "Efikasnost primene preparata na bazi beta-trikalcijum fosfata u eliminaciji infrakoštanih parodontalnih defekata kod obolelih od hronične parodontopatije" (2013),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_529 .

The use of beta-tricalcium phosphate and bovine bone matrix in the guided tissue regeneration treatment of deep infra-bony defects

Luković, Natalija; Zelić, Obrad; Čakić, Saša; Petrović, Vanja

(Srpsko lekarsko društvo, Beograd, 2009)

TY  - JOUR
AU  - Luković, Natalija
AU  - Zelić, Obrad
AU  - Čakić, Saša
AU  - Petrović, Vanja
PY  - 2009
UR  - https://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/1461
AB  - Introduction. The primary goal of bone regeneration procedures with application of various regenerative biologic agents and biomaterials is to facilitate the formation of periodontal tissues lost as a result of periodontitis. Objective. The aim of the study was to compare clinical outcome of the guided tissue regeneration (GTR) treatment with the use of β-tricalcium phosphate and with bovine bone matrix in human deep intra-osseous defects. Methods. Twenty-one systemically healthy subjects with moderate to advanced periodontitis, between 30 and 56 years of age, 11 females and 10 males, were selected. Patients having two similar inter-proximal defects with pocket probing depths following initial therapy greater than 5 mm were recruited for the study. Experimental sites were grafted with pure β-tricalcium phosphate biomaterial (Cerasorb®) and a biomembrane, while control sites were treated with bovine-bone hydroxiapatite xenograft (Bio-oss®) and a biomembrane. Immediately before surgery and 12 months after surgery, pocket probing depth (PPD), epithelial attachment level (EAL) and gingival recession (GR) were evaluated. Results. In the experimental group PPD amounted to 6.76±0.83 mm before surgery, and decreased significantly to 2.67±0.48 mm 12 months following surgery, while in the control group PPD significantly decreased from 7.14±0.65 mm presurgically to 2.85±0.57 mm postsurgically. After one year, EAL gain was 2.76±0.99 mm in the experimental group, and 3.24±0.16 mm in the control group. After twelve months postoperatively GR amounted to 1.33±0.79 mm in the experimental group and to 1.05±0.80 mm in the control group. No statistically significant differences for PPD reduction, EAL gain and GR increase were detected between the groups. Conclusion. Results from the present study indicate that GTR treatment of deep intra-osseous defects with Bio-oss® and Cerasorb® resulted in clinically and statistically significant improvement of EAL gain and PPD reduction. A GR was slightly increased, with no statistical significance.
AB  - Uvod. Za regeneraciju tkiva koje je izgubljeno tokom parodontopatije koriste se razni biološki i sintetski materijali s različitim uspehom. Oni se najčešće primenjuju za obnavljanje pripojnog epitela i gubljenje alveolarne kosti u dubokim infrakoštanim oštećenjima. Cilj rada. Cilj rada je bio da se ispita značaj primene beta trikalcijum-fosfata i hidroksiapatita u lečenju dubokih infrakoštanih oštećenja. Metode rada. U istraživanje je uključena dvadeset i jedna zdrava osoba (11 žena i 10 muškaraca) starosti 30-45 godina kod koje je dijagnostikovana parodontopatija. Kod svih ispitanika ustanovljena su dva slična oštećenja sa dubinom sondiranja džepa od preko 5 mm. Tzv. eksperimentalna strana je tretirana čistim beta trikalcijum-fosfatnim biomaterijalom (Cerasorb®) i biomembranom, dok je tzv. kontrolna strana tretirana hidroksiapatitnim goveđim koštanim ksenograftom (Bio-oss®) i biomembranom. Dubina sondiranja džepa, nivo pripojenog epitela i recesija gingive su zabeleženi neposredno pre intervencije i 12 meseci kasnije. Rezultati. U eksperimentalnoj grupi dubina sondiranja džepa je bila 6,76±0,83 mm pre intervencije, a značajno manja nakon 12 meseci (2,76±0,48 mm). U kontrolnoj grupi ona je bila 7,14±0,65 mm pre intervencije, a značajno manja na kontrolnom pregledu (2,85±0,57 mm). Posle godinu dana nivo pripojenog epitela se povećao 2,76±0,99 mm u eksperimentalnoj grupi, odnosno 3,24±0,16 mm u kontrolnoj. Dvanaest meseci nakon intervencije recesija gingive bila je 1,33±0,79 mm u eksperimentalnoj, odnosno 1,05±0,80 mm u kontrolnoj grupi. Nisu zabeležene statistički značajne razlike u vrednosti dubine sondiranja džepa, nivou pripojenog epitela i recesiji gingive između kontrolne i eksperimentalne grupe. Zaključak. Tretman dubokih infrakoštanih oštećenja beta trikalcijum-fosfatom i hidroksiapatitom dao je dobre kliničke rezultate, budući da se značajno smanjila dubina oštećenja, a nivo pripojenog epitela podigao. Recesija gingive se umanjila, ali bez statistički značajne razlike.
PB  - Srpsko lekarsko društvo, Beograd
T2  - Srpski arhiv za celokupno lekarstvo
T1  - The use of beta-tricalcium phosphate and bovine bone matrix in the guided tissue regeneration treatment of deep infra-bony defects
T1  - Primena beta trikalcijum-fosfata i goveđeg koštanog matriksa u vođenoj regeneraciji dubokih infrakoštanih parodontalnih oštećenja
VL  - 137
IS  - 11-12
SP  - 607
EP  - 612
DO  - 10.2298/SARH0912607L
ER  - 
@article{
author = "Luković, Natalija and Zelić, Obrad and Čakić, Saša and Petrović, Vanja",
year = "2009",
abstract = "Introduction. The primary goal of bone regeneration procedures with application of various regenerative biologic agents and biomaterials is to facilitate the formation of periodontal tissues lost as a result of periodontitis. Objective. The aim of the study was to compare clinical outcome of the guided tissue regeneration (GTR) treatment with the use of β-tricalcium phosphate and with bovine bone matrix in human deep intra-osseous defects. Methods. Twenty-one systemically healthy subjects with moderate to advanced periodontitis, between 30 and 56 years of age, 11 females and 10 males, were selected. Patients having two similar inter-proximal defects with pocket probing depths following initial therapy greater than 5 mm were recruited for the study. Experimental sites were grafted with pure β-tricalcium phosphate biomaterial (Cerasorb®) and a biomembrane, while control sites were treated with bovine-bone hydroxiapatite xenograft (Bio-oss®) and a biomembrane. Immediately before surgery and 12 months after surgery, pocket probing depth (PPD), epithelial attachment level (EAL) and gingival recession (GR) were evaluated. Results. In the experimental group PPD amounted to 6.76±0.83 mm before surgery, and decreased significantly to 2.67±0.48 mm 12 months following surgery, while in the control group PPD significantly decreased from 7.14±0.65 mm presurgically to 2.85±0.57 mm postsurgically. After one year, EAL gain was 2.76±0.99 mm in the experimental group, and 3.24±0.16 mm in the control group. After twelve months postoperatively GR amounted to 1.33±0.79 mm in the experimental group and to 1.05±0.80 mm in the control group. No statistically significant differences for PPD reduction, EAL gain and GR increase were detected between the groups. Conclusion. Results from the present study indicate that GTR treatment of deep intra-osseous defects with Bio-oss® and Cerasorb® resulted in clinically and statistically significant improvement of EAL gain and PPD reduction. A GR was slightly increased, with no statistical significance., Uvod. Za regeneraciju tkiva koje je izgubljeno tokom parodontopatije koriste se razni biološki i sintetski materijali s različitim uspehom. Oni se najčešće primenjuju za obnavljanje pripojnog epitela i gubljenje alveolarne kosti u dubokim infrakoštanim oštećenjima. Cilj rada. Cilj rada je bio da se ispita značaj primene beta trikalcijum-fosfata i hidroksiapatita u lečenju dubokih infrakoštanih oštećenja. Metode rada. U istraživanje je uključena dvadeset i jedna zdrava osoba (11 žena i 10 muškaraca) starosti 30-45 godina kod koje je dijagnostikovana parodontopatija. Kod svih ispitanika ustanovljena su dva slična oštećenja sa dubinom sondiranja džepa od preko 5 mm. Tzv. eksperimentalna strana je tretirana čistim beta trikalcijum-fosfatnim biomaterijalom (Cerasorb®) i biomembranom, dok je tzv. kontrolna strana tretirana hidroksiapatitnim goveđim koštanim ksenograftom (Bio-oss®) i biomembranom. Dubina sondiranja džepa, nivo pripojenog epitela i recesija gingive su zabeleženi neposredno pre intervencije i 12 meseci kasnije. Rezultati. U eksperimentalnoj grupi dubina sondiranja džepa je bila 6,76±0,83 mm pre intervencije, a značajno manja nakon 12 meseci (2,76±0,48 mm). U kontrolnoj grupi ona je bila 7,14±0,65 mm pre intervencije, a značajno manja na kontrolnom pregledu (2,85±0,57 mm). Posle godinu dana nivo pripojenog epitela se povećao 2,76±0,99 mm u eksperimentalnoj grupi, odnosno 3,24±0,16 mm u kontrolnoj. Dvanaest meseci nakon intervencije recesija gingive bila je 1,33±0,79 mm u eksperimentalnoj, odnosno 1,05±0,80 mm u kontrolnoj grupi. Nisu zabeležene statistički značajne razlike u vrednosti dubine sondiranja džepa, nivou pripojenog epitela i recesiji gingive između kontrolne i eksperimentalne grupe. Zaključak. Tretman dubokih infrakoštanih oštećenja beta trikalcijum-fosfatom i hidroksiapatitom dao je dobre kliničke rezultate, budući da se značajno smanjila dubina oštećenja, a nivo pripojenog epitela podigao. Recesija gingive se umanjila, ali bez statistički značajne razlike.",
publisher = "Srpsko lekarsko društvo, Beograd",
journal = "Srpski arhiv za celokupno lekarstvo",
title = "The use of beta-tricalcium phosphate and bovine bone matrix in the guided tissue regeneration treatment of deep infra-bony defects, Primena beta trikalcijum-fosfata i goveđeg koštanog matriksa u vođenoj regeneraciji dubokih infrakoštanih parodontalnih oštećenja",
volume = "137",
number = "11-12",
pages = "607-612",
doi = "10.2298/SARH0912607L"
}
Luković, N., Zelić, O., Čakić, S.,& Petrović, V.. (2009). The use of beta-tricalcium phosphate and bovine bone matrix in the guided tissue regeneration treatment of deep infra-bony defects. in Srpski arhiv za celokupno lekarstvo
Srpsko lekarsko društvo, Beograd., 137(11-12), 607-612.
https://doi.org/10.2298/SARH0912607L
Luković N, Zelić O, Čakić S, Petrović V. The use of beta-tricalcium phosphate and bovine bone matrix in the guided tissue regeneration treatment of deep infra-bony defects. in Srpski arhiv za celokupno lekarstvo. 2009;137(11-12):607-612.
doi:10.2298/SARH0912607L .
Luković, Natalija, Zelić, Obrad, Čakić, Saša, Petrović, Vanja, "The use of beta-tricalcium phosphate and bovine bone matrix in the guided tissue regeneration treatment of deep infra-bony defects" in Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, 137, no. 11-12 (2009):607-612,
https://doi.org/10.2298/SARH0912607L . .
1
1

The effect of two different oral antiseptics on dental plaque formation (De Novo Biofilm) and on gingival inflammation

Zelić, Obrad; Čakić, Saša; Luković, Natalija

(Srpsko lekarsko društvo, Beograd, 2009)

TY  - JOUR
AU  - Zelić, Obrad
AU  - Čakić, Saša
AU  - Luković, Natalija
PY  - 2009
UR  - https://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/1506
AB  - Introduction. Since the discovery that periodontal diseases are caused by microbial plaque the interest of many scientists has been focused on oral antiseptics. There are very few mouthrinses with oral antiseptic effect originally designed in our country. One of these is Ozosept® solution. Objective. This study evaluated the effect of Ozosept® solution (phenol compound) on the oral hygiene and gingival inflammation, in comparison with Hibidex DAP® solution (chlorhexidine digluconate). Methods. Two groups, each of 21 persons, which did not significantly differ concerning Silness-Löe plaque index (PI) and Löe-Sillnes gingival index (GI), used one of the studied oral antiseptic for a 15-day period. Oral hygiene was maintained by subjects' habitual home methods, and no technique of professionally advised brushing was performed during the experimental period. Results. At the end of the study, PI and GI scores were lowered to a statistically high significance in both groups of participants in comparison to the indexes at the beginning of the study. At the end of the study, PI and GI scores did not significantly differ between the two analyzed groups. No side effects, which were recorded in the Hibidex DAP® group (tooth and filling staining 9.5% and 4.74% respectively, transitory tongue numbness 28.6% and reduced taste sensation 14.3%), were registered in the group of subjects using Ozosept® solution. Conclusion. It is concluded that Ozosept® solution is effective in the control of dental plaque - biofilm accumulation and gingival inflammation, and produces no side effects related to chlorhexidine digluconate usage.
AB  - Uvod. Oralni antiseptici su predmet mnogih istraživanja veoma dugo - od trenutka kada je otkriveno da su oboljenja potpornog aparata zuba bakterijskog porekla. Malo je, međutim, originalnih domaćih preparata s antiseptičkim dejstvom za ispiranje usne duplje. Cilj rada. Cilj rada je bio da se ispita efekat rastvora Ozosept® (fenolna jedinjenja) na oralnu higijenu i zapaljenje gingive, te uporedi s učinkom rastvora Hibidex DAP® (hlorheksidin-diglukonat). Metode rada. U istraživanje su uključene dve grupe od po 21 ispitanika koje su u pogledu Silnes-Loevog (Silness-Löe) plak-indeksa (PI) i Loe-Silnesovog (Löe-Silness) gingivnog indeksa (GI) predstavljale statistički homogenu grupu, odnosno koje su na početku eksperimentalnog perioda koristile jedan od navedenih oralnih antiseptika tokom 15 dana. Tokom eksperimentalnog perioda ispitanici su održavali oralnu higijenu na dotada uobičajeni način i nije primenjivana nijedna metoda profesionalnog čišćenja zuba. Rezultati. U obe grupe ispitanika vrednosti PI i GI su na kraju eksperimenta bile smanjene sa statistički visokom značajnošću u odnosu na vrednosti na početku ispitivanja. Vrednosti PI i GI na kraju eksperimenta se nisu značajno razlikovale između posmatranih grupa. Takođe, kod ispitanika koji su primenjivali rastvor Ozosept® nije uočen nijedan neželjeni efekat, dok je u grupi koja je primenjivala rastvor Hibidex DAP® prebojenost zuba uočena kod 9,5% ispitanika, prebojenost plombi kod 4,75%, prolazna utrnulost jezika kod 28,6%, a smanjenje percepcije ukusa kod 14,3% ispitanika. Zaključak. Rastvor Ozosept® je efikasno sredstvo u kontroli akumulacije dentalnog plaka (biofilma) i zapaljenja gingive i ne stvara neželjene efekte.
PB  - Srpsko lekarsko društvo, Beograd
T2  - Srpski arhiv za celokupno lekarstvo
T1  - The effect of two different oral antiseptics on dental plaque formation (De Novo Biofilm) and on gingival inflammation
T1  - Uticaj dva različita oralna antiseptika na akumulaciju dentalnog plaka (biofilma) i zapaljenje gingive
VL  - 137
IS  - 1-2
SP  - 6
EP  - 9
DO  - 10.2298/SARH0902006Z
ER  - 
@article{
author = "Zelić, Obrad and Čakić, Saša and Luković, Natalija",
year = "2009",
abstract = "Introduction. Since the discovery that periodontal diseases are caused by microbial plaque the interest of many scientists has been focused on oral antiseptics. There are very few mouthrinses with oral antiseptic effect originally designed in our country. One of these is Ozosept® solution. Objective. This study evaluated the effect of Ozosept® solution (phenol compound) on the oral hygiene and gingival inflammation, in comparison with Hibidex DAP® solution (chlorhexidine digluconate). Methods. Two groups, each of 21 persons, which did not significantly differ concerning Silness-Löe plaque index (PI) and Löe-Sillnes gingival index (GI), used one of the studied oral antiseptic for a 15-day period. Oral hygiene was maintained by subjects' habitual home methods, and no technique of professionally advised brushing was performed during the experimental period. Results. At the end of the study, PI and GI scores were lowered to a statistically high significance in both groups of participants in comparison to the indexes at the beginning of the study. At the end of the study, PI and GI scores did not significantly differ between the two analyzed groups. No side effects, which were recorded in the Hibidex DAP® group (tooth and filling staining 9.5% and 4.74% respectively, transitory tongue numbness 28.6% and reduced taste sensation 14.3%), were registered in the group of subjects using Ozosept® solution. Conclusion. It is concluded that Ozosept® solution is effective in the control of dental plaque - biofilm accumulation and gingival inflammation, and produces no side effects related to chlorhexidine digluconate usage., Uvod. Oralni antiseptici su predmet mnogih istraživanja veoma dugo - od trenutka kada je otkriveno da su oboljenja potpornog aparata zuba bakterijskog porekla. Malo je, međutim, originalnih domaćih preparata s antiseptičkim dejstvom za ispiranje usne duplje. Cilj rada. Cilj rada je bio da se ispita efekat rastvora Ozosept® (fenolna jedinjenja) na oralnu higijenu i zapaljenje gingive, te uporedi s učinkom rastvora Hibidex DAP® (hlorheksidin-diglukonat). Metode rada. U istraživanje su uključene dve grupe od po 21 ispitanika koje su u pogledu Silnes-Loevog (Silness-Löe) plak-indeksa (PI) i Loe-Silnesovog (Löe-Silness) gingivnog indeksa (GI) predstavljale statistički homogenu grupu, odnosno koje su na početku eksperimentalnog perioda koristile jedan od navedenih oralnih antiseptika tokom 15 dana. Tokom eksperimentalnog perioda ispitanici su održavali oralnu higijenu na dotada uobičajeni način i nije primenjivana nijedna metoda profesionalnog čišćenja zuba. Rezultati. U obe grupe ispitanika vrednosti PI i GI su na kraju eksperimenta bile smanjene sa statistički visokom značajnošću u odnosu na vrednosti na početku ispitivanja. Vrednosti PI i GI na kraju eksperimenta se nisu značajno razlikovale između posmatranih grupa. Takođe, kod ispitanika koji su primenjivali rastvor Ozosept® nije uočen nijedan neželjeni efekat, dok je u grupi koja je primenjivala rastvor Hibidex DAP® prebojenost zuba uočena kod 9,5% ispitanika, prebojenost plombi kod 4,75%, prolazna utrnulost jezika kod 28,6%, a smanjenje percepcije ukusa kod 14,3% ispitanika. Zaključak. Rastvor Ozosept® je efikasno sredstvo u kontroli akumulacije dentalnog plaka (biofilma) i zapaljenja gingive i ne stvara neželjene efekte.",
publisher = "Srpsko lekarsko društvo, Beograd",
journal = "Srpski arhiv za celokupno lekarstvo",
title = "The effect of two different oral antiseptics on dental plaque formation (De Novo Biofilm) and on gingival inflammation, Uticaj dva različita oralna antiseptika na akumulaciju dentalnog plaka (biofilma) i zapaljenje gingive",
volume = "137",
number = "1-2",
pages = "6-9",
doi = "10.2298/SARH0902006Z"
}
Zelić, O., Čakić, S.,& Luković, N.. (2009). The effect of two different oral antiseptics on dental plaque formation (De Novo Biofilm) and on gingival inflammation. in Srpski arhiv za celokupno lekarstvo
Srpsko lekarsko društvo, Beograd., 137(1-2), 6-9.
https://doi.org/10.2298/SARH0902006Z
Zelić O, Čakić S, Luković N. The effect of two different oral antiseptics on dental plaque formation (De Novo Biofilm) and on gingival inflammation. in Srpski arhiv za celokupno lekarstvo. 2009;137(1-2):6-9.
doi:10.2298/SARH0902006Z .
Zelić, Obrad, Čakić, Saša, Luković, Natalija, "The effect of two different oral antiseptics on dental plaque formation (De Novo Biofilm) and on gingival inflammation" in Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, 137, no. 1-2 (2009):6-9,
https://doi.org/10.2298/SARH0902006Z . .
4
6
4

The use of subgingival chlorhexidine chip in the treatment of periodontal disease

Luković, Natalija; Zelić, Obrad; Čakić, Saša

(Srpsko lekarsko društvo - Stomatološka sekcija, Beograd, 2006)

TY  - JOUR
AU  - Luković, Natalija
AU  - Zelić, Obrad
AU  - Čakić, Saša
PY  - 2006
UR  - https://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/1290
AB  - Due to the infective nature of periodontal disease several local devices have been used to overcome the limited efficacy of conventional periodontal treatment. However, local concentration of these medicaments, especially over time, raises the question of expediency of their use. Local delivery systems allow the therapeutic agents to be targeted to the diseased site for a long time. These systems, when retained in the periodontal pocket, can release the antimicrobial agents at levels that are 10- to 100-fold higher than the levels that can be delivered by systemic antibiotics. Several different drug delivery systems have been used in controlled clinical trials: fibers, gels and chips. The most frequently used antimicrobials are antibiotics (tetracycline, minocycline), hemotherapeutics (metronidazole), and antiseptics (chlorhexidine dicluconate). In the present paper the method of chlorhexidine chip application is analyzed. We discussed the results of studies that evaluated the efficacy of a controlled-release of biodegradable chlorhexidine chip when used as an adjust to scaling and root planning (SRP) in adult periodontitis.
AB  - U tečenju parodontopatija se lokalno se primenjuju različiti medikamenti, kao efikasna dopuna konvencionalnoj mehaničkoj terapiji. Međutim, koncentracija ovih lekova na mestu primene, posebno u funkciji vremena, ostavlja otvorenim pitanje o svrsishodnosti njihove primene. U novije vreme na tržištu su se pojavili novi sistemi lekova za lokalnu primenu u predelu parodontalnih i gingivalnih džepova. Ovi sistemi omogućavaju postepeno oslobađanje terapijskog agensa u inflami ranom parodontalnom džepu i održavaju koncentraciju leka koja je 10 do 100 puta veća od koncentracije koja se postiže u džepu nakon sistemske primene antibiotika. U kontrolisanim kliničkim istraživanjima je ispitivano nekoliko različitih sistema sa lokalnim oslobađanjem leka - vlakna, gelovi, čipovi. Lekovi koji se najčešće koriste u navedenim sistemima su antibiotici (tetraciklin, minociklin), hemoterapeutici (metronidazol) i antiseptici (hlorheksidin diklukonat). U ovom radu su analizirani rezultati studija koje su se bavile ispitivanjem efikasnosti subgingivalno primenjenog periočipa sa hlorheksidinom i prikazana je metoda njihove primene.
PB  - Srpsko lekarsko društvo - Stomatološka sekcija, Beograd
T2  - Stomatološki glasnik Srbije
T1  - The use of subgingival chlorhexidine chip in the treatment of periodontal disease
T1  - Primena periočipa sa hlorheksidinom u terapiji parodontopatije
VL  - 53
IS  - 3
SP  - 181
EP  - 188
DO  - 10.2298/SGS0603181L
ER  - 
@article{
author = "Luković, Natalija and Zelić, Obrad and Čakić, Saša",
year = "2006",
abstract = "Due to the infective nature of periodontal disease several local devices have been used to overcome the limited efficacy of conventional periodontal treatment. However, local concentration of these medicaments, especially over time, raises the question of expediency of their use. Local delivery systems allow the therapeutic agents to be targeted to the diseased site for a long time. These systems, when retained in the periodontal pocket, can release the antimicrobial agents at levels that are 10- to 100-fold higher than the levels that can be delivered by systemic antibiotics. Several different drug delivery systems have been used in controlled clinical trials: fibers, gels and chips. The most frequently used antimicrobials are antibiotics (tetracycline, minocycline), hemotherapeutics (metronidazole), and antiseptics (chlorhexidine dicluconate). In the present paper the method of chlorhexidine chip application is analyzed. We discussed the results of studies that evaluated the efficacy of a controlled-release of biodegradable chlorhexidine chip when used as an adjust to scaling and root planning (SRP) in adult periodontitis., U tečenju parodontopatija se lokalno se primenjuju različiti medikamenti, kao efikasna dopuna konvencionalnoj mehaničkoj terapiji. Međutim, koncentracija ovih lekova na mestu primene, posebno u funkciji vremena, ostavlja otvorenim pitanje o svrsishodnosti njihove primene. U novije vreme na tržištu su se pojavili novi sistemi lekova za lokalnu primenu u predelu parodontalnih i gingivalnih džepova. Ovi sistemi omogućavaju postepeno oslobađanje terapijskog agensa u inflami ranom parodontalnom džepu i održavaju koncentraciju leka koja je 10 do 100 puta veća od koncentracije koja se postiže u džepu nakon sistemske primene antibiotika. U kontrolisanim kliničkim istraživanjima je ispitivano nekoliko različitih sistema sa lokalnim oslobađanjem leka - vlakna, gelovi, čipovi. Lekovi koji se najčešće koriste u navedenim sistemima su antibiotici (tetraciklin, minociklin), hemoterapeutici (metronidazol) i antiseptici (hlorheksidin diklukonat). U ovom radu su analizirani rezultati studija koje su se bavile ispitivanjem efikasnosti subgingivalno primenjenog periočipa sa hlorheksidinom i prikazana je metoda njihove primene.",
publisher = "Srpsko lekarsko društvo - Stomatološka sekcija, Beograd",
journal = "Stomatološki glasnik Srbije",
title = "The use of subgingival chlorhexidine chip in the treatment of periodontal disease, Primena periočipa sa hlorheksidinom u terapiji parodontopatije",
volume = "53",
number = "3",
pages = "181-188",
doi = "10.2298/SGS0603181L"
}
Luković, N., Zelić, O.,& Čakić, S.. (2006). The use of subgingival chlorhexidine chip in the treatment of periodontal disease. in Stomatološki glasnik Srbije
Srpsko lekarsko društvo - Stomatološka sekcija, Beograd., 53(3), 181-188.
https://doi.org/10.2298/SGS0603181L
Luković N, Zelić O, Čakić S. The use of subgingival chlorhexidine chip in the treatment of periodontal disease. in Stomatološki glasnik Srbije. 2006;53(3):181-188.
doi:10.2298/SGS0603181L .
Luković, Natalija, Zelić, Obrad, Čakić, Saša, "The use of subgingival chlorhexidine chip in the treatment of periodontal disease" in Stomatološki glasnik Srbije, 53, no. 3 (2006):181-188,
https://doi.org/10.2298/SGS0603181L . .