Damjanov, Marija

Link to this page

Authority KeyName Variants
aea3a1c3-4657-459e-8d30-02501ca8a8c3
  • Damjanov, Marija (3)
Projects
No records found.

Author's Bibliography

Prostaglandin E2 in apical tissue fluid and postoperative pain in intact and teeth with large restorations in two endodontic treatment visits

Grga, Đurica; Dželetović, Bojan; Damjanov, Marija; Hajduković-Dragojlović, Ljiljana

(Srpsko lekarsko društvo, Beograd, 2013)

TY  - JOUR
AU  - Grga, Đurica
AU  - Dželetović, Bojan
AU  - Damjanov, Marija
AU  - Hajduković-Dragojlović, Ljiljana
PY  - 2013
UR  - https://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/1794
AB  - Introduction. Acute periapical inflammation is the most common cause of postoperative pain developing as a result of mechanical, chemical and/or microbial injury of periapical tissue. The major inflammatory event responsible for periapical pain is increased vasodilatation and vascular permeability, partly caused by prostaglandin E2, with consequent edema, which leads to the compression of nerve fibers. Objective. The aim of this study was to determine the concentrations of prostaglandin E2 in apical tissue fluid after endodontic treatment of intact and teeth with large restorations and to compare it with the occurrence and intensity of postoperative pain. Methods. Single-rooted teeth of 24 patients, selected for this study, were distributed into two groups: intact (group 1, n=27) and asymptomatic teeth with large restorations (group 2, n=20). Clinical examination of the involved teeth included the electric pulp test, recording pain on percussion, spontaneous pain, and a radiographic examination. Samples of apical tissues fluid were obtained from root canals at two treatment visits, and prostaglandin E2 concentrations were measured using radioimmunoassay. Pain intensity was assessed by visual analogue scale. Results. Prostaglandin E2 concentrations at the second visit, in teeth with large restorations, was significantly higher (36%) than at the first treatment visit (Wilcoxon signed rank test, p lt 0.05). Occurrence and intensity of spontaneous pain after the first visit were significantly higher in group 2 (p lt 0.05) than in group 1. Conclusion. These results suggest that the increased prostaglandin E2 concentration, caused by endodontic treatment of teeth with large restorations, is well correlated with the intensity of postoperative pain.
AB  - Uvod. Akutno periapikalno zapaljenje je najčešći uzrok postoperacionog bola koji se javlja kao rezultat mehaničke, hemijske i/ili mikrobne povrede periapikalnog tkiva. Glavni zapaljenjski proces odgovoran za periapikalni bol je povećana vazodilatacija i vaskularna propustljivost, delimično uzrokovana prostaglandinom E2, s posledičnim edemom, što dovodi do kompresije nervnih vlakana. Cilj rada. Cilj rada je bio da se utvrdi koncentracija prostaglandina E2 u tečnosti apikalnog tkiva posle endodontskog lečenja intaktnih i zuba s velikim restoracijama, a zatim uporedi s pojavom i intenzitetom postoperacionog bola. Metode rada. Jednokoreni zubi 24 odabrana pacijenta svrstani su u dve grupe: intaktni zubi (grupa 1, 27 zuba) i asimptomatski zubi s velikim restoracijama (grupa 2, 20 zuba). Klinički pregled zuba sastojao se od elektrotesta, registrovanja bola na perkusiju ili spontanog bola i radiografskog ispitivanja. Uzorci tečnosti apikalnog tkiva sakupljani su iz kanala korena tokom dve posete stomatologu, a koncentracija prostaglandina E2 merena je radioimunoesej analizom. Intenzitet bola je određivan na vizuelnoj analognoj skali. Rezultati. Koncentracija prostaglandina E2 kod zuba s velikim restoracijama prilikom druge posete bila je značajno veća (36%) nego tokom prve posete (Vilkoksonov test, p lt 0,05). Intenzitet spontanog bola posle prve posete bio je značajno veći u grupi 2 (p lt 0,05) nego u grupi 1. Zaključak. Rezultati pokazuju da je povećana koncentracija prostaglandina E2 uzrokovana endodontskim lečenjem zuba s velikim restoracijama u korelaciji s intenzitetom postoperacionog bola.
PB  - Srpsko lekarsko društvo, Beograd
T2  - Srpski arhiv za celokupno lekarstvo
T1  - Prostaglandin E2 in apical tissue fluid and postoperative pain in intact and teeth with large restorations in two endodontic treatment visits
T1  - Prostaglandin E2 u tečnosti apikalnog tkiva i postoperacioni bol kod intaktnih i zuba s velikim restoracijama u dva endodontska tretmana
VL  - 141
IS  - 1-2
SP  - 17
EP  - 21
DO  - 10.2298/SARH1302017G
ER  - 
@article{
author = "Grga, Đurica and Dželetović, Bojan and Damjanov, Marija and Hajduković-Dragojlović, Ljiljana",
year = "2013",
abstract = "Introduction. Acute periapical inflammation is the most common cause of postoperative pain developing as a result of mechanical, chemical and/or microbial injury of periapical tissue. The major inflammatory event responsible for periapical pain is increased vasodilatation and vascular permeability, partly caused by prostaglandin E2, with consequent edema, which leads to the compression of nerve fibers. Objective. The aim of this study was to determine the concentrations of prostaglandin E2 in apical tissue fluid after endodontic treatment of intact and teeth with large restorations and to compare it with the occurrence and intensity of postoperative pain. Methods. Single-rooted teeth of 24 patients, selected for this study, were distributed into two groups: intact (group 1, n=27) and asymptomatic teeth with large restorations (group 2, n=20). Clinical examination of the involved teeth included the electric pulp test, recording pain on percussion, spontaneous pain, and a radiographic examination. Samples of apical tissues fluid were obtained from root canals at two treatment visits, and prostaglandin E2 concentrations were measured using radioimmunoassay. Pain intensity was assessed by visual analogue scale. Results. Prostaglandin E2 concentrations at the second visit, in teeth with large restorations, was significantly higher (36%) than at the first treatment visit (Wilcoxon signed rank test, p lt 0.05). Occurrence and intensity of spontaneous pain after the first visit were significantly higher in group 2 (p lt 0.05) than in group 1. Conclusion. These results suggest that the increased prostaglandin E2 concentration, caused by endodontic treatment of teeth with large restorations, is well correlated with the intensity of postoperative pain., Uvod. Akutno periapikalno zapaljenje je najčešći uzrok postoperacionog bola koji se javlja kao rezultat mehaničke, hemijske i/ili mikrobne povrede periapikalnog tkiva. Glavni zapaljenjski proces odgovoran za periapikalni bol je povećana vazodilatacija i vaskularna propustljivost, delimično uzrokovana prostaglandinom E2, s posledičnim edemom, što dovodi do kompresije nervnih vlakana. Cilj rada. Cilj rada je bio da se utvrdi koncentracija prostaglandina E2 u tečnosti apikalnog tkiva posle endodontskog lečenja intaktnih i zuba s velikim restoracijama, a zatim uporedi s pojavom i intenzitetom postoperacionog bola. Metode rada. Jednokoreni zubi 24 odabrana pacijenta svrstani su u dve grupe: intaktni zubi (grupa 1, 27 zuba) i asimptomatski zubi s velikim restoracijama (grupa 2, 20 zuba). Klinički pregled zuba sastojao se od elektrotesta, registrovanja bola na perkusiju ili spontanog bola i radiografskog ispitivanja. Uzorci tečnosti apikalnog tkiva sakupljani su iz kanala korena tokom dve posete stomatologu, a koncentracija prostaglandina E2 merena je radioimunoesej analizom. Intenzitet bola je određivan na vizuelnoj analognoj skali. Rezultati. Koncentracija prostaglandina E2 kod zuba s velikim restoracijama prilikom druge posete bila je značajno veća (36%) nego tokom prve posete (Vilkoksonov test, p lt 0,05). Intenzitet spontanog bola posle prve posete bio je značajno veći u grupi 2 (p lt 0,05) nego u grupi 1. Zaključak. Rezultati pokazuju da je povećana koncentracija prostaglandina E2 uzrokovana endodontskim lečenjem zuba s velikim restoracijama u korelaciji s intenzitetom postoperacionog bola.",
publisher = "Srpsko lekarsko društvo, Beograd",
journal = "Srpski arhiv za celokupno lekarstvo",
title = "Prostaglandin E2 in apical tissue fluid and postoperative pain in intact and teeth with large restorations in two endodontic treatment visits, Prostaglandin E2 u tečnosti apikalnog tkiva i postoperacioni bol kod intaktnih i zuba s velikim restoracijama u dva endodontska tretmana",
volume = "141",
number = "1-2",
pages = "17-21",
doi = "10.2298/SARH1302017G"
}
Grga, Đ., Dželetović, B., Damjanov, M.,& Hajduković-Dragojlović, L.. (2013). Prostaglandin E2 in apical tissue fluid and postoperative pain in intact and teeth with large restorations in two endodontic treatment visits. in Srpski arhiv za celokupno lekarstvo
Srpsko lekarsko društvo, Beograd., 141(1-2), 17-21.
https://doi.org/10.2298/SARH1302017G
Grga Đ, Dželetović B, Damjanov M, Hajduković-Dragojlović L. Prostaglandin E2 in apical tissue fluid and postoperative pain in intact and teeth with large restorations in two endodontic treatment visits. in Srpski arhiv za celokupno lekarstvo. 2013;141(1-2):17-21.
doi:10.2298/SARH1302017G .
Grga, Đurica, Dželetović, Bojan, Damjanov, Marija, Hajduković-Dragojlović, Ljiljana, "Prostaglandin E2 in apical tissue fluid and postoperative pain in intact and teeth with large restorations in two endodontic treatment visits" in Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, 141, no. 1-2 (2013):17-21,
https://doi.org/10.2298/SARH1302017G . .
14
7
11

Water uptake and solubility of Acroseal sealer in comparison with Apexit and AH Plus sealers in Hank's solution

Grga, Đurica; Dželetović, Bojan; Miletić, Vesna; Damjanov, Marija

(Srpsko lekarsko društvo, Beograd, 2011)

TY  - JOUR
AU  - Grga, Đurica
AU  - Dželetović, Bojan
AU  - Miletić, Vesna
AU  - Damjanov, Marija
PY  - 2011
UR  - https://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/1665
AB  - Introduction. The function of root canal fillings is to seal the root canal system. The important physical property necessary for sealers to achieve this is low solubility. However, any therapeutic effect of calcium hydroxide-based sealers is dependent on the calcium hydroxide being in ionized form, which implies that the material must be at least partly soluble. Objective. The objective of our study was to compare weight changes of Acroseal and Apexit, conventional calcium hydroxide-based sealer and AH Plus, epoxy-amine resin sealer in Hank's solution at different exposure times. Methods. The standardized samples of each material were weighed and immersed in the Hank's solution for 1 h, 24 h, 96 h, 14 days and 28 days. After these exposure times, they were removed, dried, and weighed again. Mean weight changes were determined and the differences between sealers were analysed statistically using a one-way ANOVA. Results. The highest differences in mass were observed in Apexit, 1.52%, and were significantly different from Acroseal, 0.93% (p lt 0.05) and AH Plus, 0.45% (p lt 0.05). There were no significant differences between Acroseal and AH Plus, except for 96 h period. Conclusion. Under the conditions of our study, it may be concluded that the Acroseal sealer presented the behaviour more like epoxy-based material, AH Plus, than calcium hydroxide sealer, Apexit.
AB  - Uvod. Endodontski sileri se koriste za zaptivanje kanalnog sistema korena zuba. Važna fizička osobina neophodna da se to postigne jeste mala rastvorljivost. Međutim, terapijski efekat silera na bazi kalcijum-hidroksida zavisi od jonizovanosti ovog jedinjenja, što znači da materijal mora biti bar delimično rastvorljiv. Cilj rada. Cilj istraživanja bio je da se uporedi promena mase pasti Acroseal i Apexit, kao konvencionalnih silera na bazi kalcijum-hidroksida, i paste AH Plus, kao silera koji se sastoji od epoksiamin smole, u Henkovom rastvoru pri različitim vremenima izlaganja. Metode rada. Standardizovani uzorci svakog materijala mereni su i potapani u Henkov rastvor na jedan sat, 24 sata, 96 sati, 14 dana i 28 dana. Posle ovih vremenskih intervala uzorci su izvađeni iz rastvora, sušeni i ponovo mereni. Razlike između srednjih vrednosti promene mase silera statistički su analizirane primenom jednosmernog ANOVA testa. Rezultati. Najveća razlika u masi uočena je kod paste Apexit (1,52%), koja je bila statistički značajno veća nego kod pasti Acroseal (0,93%; p lt 0,05) i AH Plus (0,45%; p lt 0,05). Statistički značajne razlike između silera Acroseal i AH Plus nije bilo, izuzev za period od 96 sati. Zaključak. Naše istraživanje je pokazalo da se Acroseal ponaša sličnije sileru baziranom na epoksiamin smoli (AH Plus), nego pasti na bazi kalcijum-hidroksida (Apexit).
PB  - Srpsko lekarsko društvo, Beograd
T2  - Srpski arhiv za celokupno lekarstvo
T1  - Water uptake and solubility of Acroseal sealer in comparison with Apexit and AH Plus sealers in Hank's solution
T1  - Poređenje rastvorljivosti i upijanja vode endodontskog silera Acroseal sa pastama Apexit i AH Plus u Henkovom rastvoru
VL  - 139
IS  - 9-10
SP  - 579
EP  - 582
DO  - 10.2298/SARH1110579G
ER  - 
@article{
author = "Grga, Đurica and Dželetović, Bojan and Miletić, Vesna and Damjanov, Marija",
year = "2011",
abstract = "Introduction. The function of root canal fillings is to seal the root canal system. The important physical property necessary for sealers to achieve this is low solubility. However, any therapeutic effect of calcium hydroxide-based sealers is dependent on the calcium hydroxide being in ionized form, which implies that the material must be at least partly soluble. Objective. The objective of our study was to compare weight changes of Acroseal and Apexit, conventional calcium hydroxide-based sealer and AH Plus, epoxy-amine resin sealer in Hank's solution at different exposure times. Methods. The standardized samples of each material were weighed and immersed in the Hank's solution for 1 h, 24 h, 96 h, 14 days and 28 days. After these exposure times, they were removed, dried, and weighed again. Mean weight changes were determined and the differences between sealers were analysed statistically using a one-way ANOVA. Results. The highest differences in mass were observed in Apexit, 1.52%, and were significantly different from Acroseal, 0.93% (p lt 0.05) and AH Plus, 0.45% (p lt 0.05). There were no significant differences between Acroseal and AH Plus, except for 96 h period. Conclusion. Under the conditions of our study, it may be concluded that the Acroseal sealer presented the behaviour more like epoxy-based material, AH Plus, than calcium hydroxide sealer, Apexit., Uvod. Endodontski sileri se koriste za zaptivanje kanalnog sistema korena zuba. Važna fizička osobina neophodna da se to postigne jeste mala rastvorljivost. Međutim, terapijski efekat silera na bazi kalcijum-hidroksida zavisi od jonizovanosti ovog jedinjenja, što znači da materijal mora biti bar delimično rastvorljiv. Cilj rada. Cilj istraživanja bio je da se uporedi promena mase pasti Acroseal i Apexit, kao konvencionalnih silera na bazi kalcijum-hidroksida, i paste AH Plus, kao silera koji se sastoji od epoksiamin smole, u Henkovom rastvoru pri različitim vremenima izlaganja. Metode rada. Standardizovani uzorci svakog materijala mereni su i potapani u Henkov rastvor na jedan sat, 24 sata, 96 sati, 14 dana i 28 dana. Posle ovih vremenskih intervala uzorci su izvađeni iz rastvora, sušeni i ponovo mereni. Razlike između srednjih vrednosti promene mase silera statistički su analizirane primenom jednosmernog ANOVA testa. Rezultati. Najveća razlika u masi uočena je kod paste Apexit (1,52%), koja je bila statistički značajno veća nego kod pasti Acroseal (0,93%; p lt 0,05) i AH Plus (0,45%; p lt 0,05). Statistički značajne razlike između silera Acroseal i AH Plus nije bilo, izuzev za period od 96 sati. Zaključak. Naše istraživanje je pokazalo da se Acroseal ponaša sličnije sileru baziranom na epoksiamin smoli (AH Plus), nego pasti na bazi kalcijum-hidroksida (Apexit).",
publisher = "Srpsko lekarsko društvo, Beograd",
journal = "Srpski arhiv za celokupno lekarstvo",
title = "Water uptake and solubility of Acroseal sealer in comparison with Apexit and AH Plus sealers in Hank's solution, Poređenje rastvorljivosti i upijanja vode endodontskog silera Acroseal sa pastama Apexit i AH Plus u Henkovom rastvoru",
volume = "139",
number = "9-10",
pages = "579-582",
doi = "10.2298/SARH1110579G"
}
Grga, Đ., Dželetović, B., Miletić, V.,& Damjanov, M.. (2011). Water uptake and solubility of Acroseal sealer in comparison with Apexit and AH Plus sealers in Hank's solution. in Srpski arhiv za celokupno lekarstvo
Srpsko lekarsko društvo, Beograd., 139(9-10), 579-582.
https://doi.org/10.2298/SARH1110579G
Grga Đ, Dželetović B, Miletić V, Damjanov M. Water uptake and solubility of Acroseal sealer in comparison with Apexit and AH Plus sealers in Hank's solution. in Srpski arhiv za celokupno lekarstvo. 2011;139(9-10):579-582.
doi:10.2298/SARH1110579G .
Grga, Đurica, Dželetović, Bojan, Miletić, Vesna, Damjanov, Marija, "Water uptake and solubility of Acroseal sealer in comparison with Apexit and AH Plus sealers in Hank's solution" in Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, 139, no. 9-10 (2011):579-582,
https://doi.org/10.2298/SARH1110579G . .
3
7
7

Deformations of the manual endodontic instruments during root canal instrumentation

Nešković, Jelica; Damjanov, Marija; Živković, Slavoljub; Grga, Đurica; Koruga, Đuro; Kojić, Dušan

(Srpsko lekarsko društvo - Stomatološka sekcija, Beograd, 2010)

TY  - JOUR
AU  - Nešković, Jelica
AU  - Damjanov, Marija
AU  - Živković, Slavoljub
AU  - Grga, Đurica
AU  - Koruga, Đuro
AU  - Kojić, Dušan
PY  - 2010
UR  - https://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/1525
AB  - Introduction. Mechanical instrumentation of the complex root canal system is very demanding procedure which requires use of the various manual and rotary instruments. The aim of this study was to assess the frequency and to verify the possible deformation of the working part of endodontic instruments after their multiple clinical use. Material and Methods. New sets of the manual endodontic instruments (reamers, K-files and Hedstroem) used in routine clinical use (44 instruments) and for root canal instrumentation of extracted teeth (44 instruments) were included in the study. Instrumentation was performed by Step-Back technique and constant irrigation with 0.5% NaOCl solution, 10 ml for each root canal. All the instruments were used 10 times and after use sterilized in a dry sterilizer or autoclave. The working parts of deformed instruments were analyzed using optimagnetic print. Results. The results obtained after clinical use showed deformations of the working part of the reamers in 50%, K-files in 43% and Hedstroem in 66.7% of used instruments. After instrumentation the canal of the extracted teeth, deformations were observed in 87.5% of the reamers, in 50% of the K-files and in 62.5% of Hedstroem files. The difference in frequency of the deformations was not statistically significant. On the instruments used for the preparation the canals of the extracted teeth and sterilized in autoclave, malformations were observed in 86.4%, comparing to the instruments sterilized in a dry sterilizer where malformations of the working part were registered in 59.1% of the cases. That difference was statistically significant (χ2=5.250; p=0.072). Conclusion. Multiple use of the manual endodontic instruments in clinical conditions leads to increased frequency of malformations of the working part in all types of manual endodontic instruments.
AB  - Uvod. Mehanička instrumentacija složenog kanalskog sistema zuba je vrlo težak i komplikovan zahvat i zahteva primenu različitih ručnih i mašinskih rotirajućih instrumenata. Cilj rada je bio da se utvrdi učestalost deformacija radnog dela ručnih endodontskih instrumenata posle njihove višekratne kliničke primene. Materijal i metode rada. U istraživanju su korišćeni setovi novih ručnih endodontskih instrumenata (proširivači tipa K, turpije tipa K, turpije tipa H) koji su korišćeni u rutinskoj kliničkoj primeni (44 instrumenta) i za instrumentaciju kanala ekstrahovanih zuba (44 instrumenta). Kod svih kanala instrumentacija je urađena tzv. step-back tehnikom uz stalnu irigaciju rastvorom NaOCl od 0,5% u količini od 10 ml za svaki kanal. Svi instrumenti su korišćeni deset puta i nakon primene sterilisani u suvom sterilizatoru, odnosno autoklavu. Preseci deformisanih radnih delova instrumenata su analizirani metodom optimagnetnog otiska. Rezultati. Rezultati istraživanja su nakon kliničke primene ukazali na deformacije radnog dela proširivača tipa K kod 50%, turpija tipa K kod 43% i turpija tipa H kod 66,7% korišćenih instrumenata. Nakon instrumentacije kanala ekstrahovanih zuba deformacije kod proširivača su uočene u 87,5%, kod turpija tipa K u 50%, a kod turpija tipa H u 62,5% slučajeva. Razlika u učestalosti deformacija nije bila statistički značajna. Kod instrumenata korišćenih za preparaciju kanala ekstrahovanih zuba i sterilisanih u autoklavu deformacija radnog dela je uočena kod 86,4% njih, a kod sterilisanih u suvom sterilizatoru kod 59,1% instrumenata. Ova razlika je bila statistički značajna (χ2=5,250; p=0,072). Zaključak. Višekratna primena ručnih endodontskih instrumenata u kliničkim uslovima dovodi do povećane učestalosti deformacija radnog dela svih tipova ovih instrumenata.
PB  - Srpsko lekarsko društvo - Stomatološka sekcija, Beograd
T2  - Stomatološki glasnik Srbije
T1  - Deformations of the manual endodontic instruments during root canal instrumentation
T1  - Deformacije ručnih endodontskih instrumenata tokom instrumentacije kanala korena zuba
VL  - 57
IS  - 1
SP  - 21
EP  - 29
DO  - 10.2298/SGS1001021N
ER  - 
@article{
author = "Nešković, Jelica and Damjanov, Marija and Živković, Slavoljub and Grga, Đurica and Koruga, Đuro and Kojić, Dušan",
year = "2010",
abstract = "Introduction. Mechanical instrumentation of the complex root canal system is very demanding procedure which requires use of the various manual and rotary instruments. The aim of this study was to assess the frequency and to verify the possible deformation of the working part of endodontic instruments after their multiple clinical use. Material and Methods. New sets of the manual endodontic instruments (reamers, K-files and Hedstroem) used in routine clinical use (44 instruments) and for root canal instrumentation of extracted teeth (44 instruments) were included in the study. Instrumentation was performed by Step-Back technique and constant irrigation with 0.5% NaOCl solution, 10 ml for each root canal. All the instruments were used 10 times and after use sterilized in a dry sterilizer or autoclave. The working parts of deformed instruments were analyzed using optimagnetic print. Results. The results obtained after clinical use showed deformations of the working part of the reamers in 50%, K-files in 43% and Hedstroem in 66.7% of used instruments. After instrumentation the canal of the extracted teeth, deformations were observed in 87.5% of the reamers, in 50% of the K-files and in 62.5% of Hedstroem files. The difference in frequency of the deformations was not statistically significant. On the instruments used for the preparation the canals of the extracted teeth and sterilized in autoclave, malformations were observed in 86.4%, comparing to the instruments sterilized in a dry sterilizer where malformations of the working part were registered in 59.1% of the cases. That difference was statistically significant (χ2=5.250; p=0.072). Conclusion. Multiple use of the manual endodontic instruments in clinical conditions leads to increased frequency of malformations of the working part in all types of manual endodontic instruments., Uvod. Mehanička instrumentacija složenog kanalskog sistema zuba je vrlo težak i komplikovan zahvat i zahteva primenu različitih ručnih i mašinskih rotirajućih instrumenata. Cilj rada je bio da se utvrdi učestalost deformacija radnog dela ručnih endodontskih instrumenata posle njihove višekratne kliničke primene. Materijal i metode rada. U istraživanju su korišćeni setovi novih ručnih endodontskih instrumenata (proširivači tipa K, turpije tipa K, turpije tipa H) koji su korišćeni u rutinskoj kliničkoj primeni (44 instrumenta) i za instrumentaciju kanala ekstrahovanih zuba (44 instrumenta). Kod svih kanala instrumentacija je urađena tzv. step-back tehnikom uz stalnu irigaciju rastvorom NaOCl od 0,5% u količini od 10 ml za svaki kanal. Svi instrumenti su korišćeni deset puta i nakon primene sterilisani u suvom sterilizatoru, odnosno autoklavu. Preseci deformisanih radnih delova instrumenata su analizirani metodom optimagnetnog otiska. Rezultati. Rezultati istraživanja su nakon kliničke primene ukazali na deformacije radnog dela proširivača tipa K kod 50%, turpija tipa K kod 43% i turpija tipa H kod 66,7% korišćenih instrumenata. Nakon instrumentacije kanala ekstrahovanih zuba deformacije kod proširivača su uočene u 87,5%, kod turpija tipa K u 50%, a kod turpija tipa H u 62,5% slučajeva. Razlika u učestalosti deformacija nije bila statistički značajna. Kod instrumenata korišćenih za preparaciju kanala ekstrahovanih zuba i sterilisanih u autoklavu deformacija radnog dela je uočena kod 86,4% njih, a kod sterilisanih u suvom sterilizatoru kod 59,1% instrumenata. Ova razlika je bila statistički značajna (χ2=5,250; p=0,072). Zaključak. Višekratna primena ručnih endodontskih instrumenata u kliničkim uslovima dovodi do povećane učestalosti deformacija radnog dela svih tipova ovih instrumenata.",
publisher = "Srpsko lekarsko društvo - Stomatološka sekcija, Beograd",
journal = "Stomatološki glasnik Srbije",
title = "Deformations of the manual endodontic instruments during root canal instrumentation, Deformacije ručnih endodontskih instrumenata tokom instrumentacije kanala korena zuba",
volume = "57",
number = "1",
pages = "21-29",
doi = "10.2298/SGS1001021N"
}
Nešković, J., Damjanov, M., Živković, S., Grga, Đ., Koruga, Đ.,& Kojić, D.. (2010). Deformations of the manual endodontic instruments during root canal instrumentation. in Stomatološki glasnik Srbije
Srpsko lekarsko društvo - Stomatološka sekcija, Beograd., 57(1), 21-29.
https://doi.org/10.2298/SGS1001021N
Nešković J, Damjanov M, Živković S, Grga Đ, Koruga Đ, Kojić D. Deformations of the manual endodontic instruments during root canal instrumentation. in Stomatološki glasnik Srbije. 2010;57(1):21-29.
doi:10.2298/SGS1001021N .
Nešković, Jelica, Damjanov, Marija, Živković, Slavoljub, Grga, Đurica, Koruga, Đuro, Kojić, Dušan, "Deformations of the manual endodontic instruments during root canal instrumentation" in Stomatološki glasnik Srbije, 57, no. 1 (2010):21-29,
https://doi.org/10.2298/SGS1001021N . .
1