Приказ основних података о документу

Uticaj biokompatibilnosti rastvora za peritoneumsku dijalizu na višegodišnje preživljavanje bolesnika na kontinuiranoj ambulantnoj peritoneumskoj dijalizi i same metode lečenja

dc.creatorStanković-Popović, Verica
dc.creatorPopović, Dragan
dc.creatorDimković, Nada
dc.creatorMaksić, Đoko
dc.creatorVasilijić, Saša
dc.creatorČolić, Miodrag
dc.creatorVučinić, Žarko
dc.creatorRađen, Slavica
dc.creatorMiličić, Biljana
dc.date.accessioned2020-07-02T12:42:49Z
dc.date.available2020-07-02T12:42:49Z
dc.date.issued2013
dc.identifier.issn0042-8450
dc.identifier.urihttps://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/1774
dc.description.abstractBackground/Aim. Morbidity and mortality of continous ambulatory peritoneal dialysis (CAPD) patients is still very high. The aim of the study was to evaluate the effects of peritoneal dialysis (PD) solutions (standard vs biocompatible) on long-term patients' and the techique survival. Methods. A total of 42 stable patients on CAPD participated in this crosssectional study. They were prospectively followed-up during the twelve years. Patients with severe anemia (Hb lt 10 g/L) and malignant disease ware excluded. Twenty one (50%) patients were treated with the standard PD solutions (CAPDP- 1) while the other 21 (50%) were treated with biocompatible PD solutions [(lower level of glucose degradation products, lower concentration of Ca2+ and neutral pH (CAPDP-2)]. All patients were analyzed for a presence of vascular calcification, nutrition status, and parameters of inflammation after 2.5 ± 0.6 years of starting CAPD, and these variables considered in the analysis as risk factors. Results. The patients from the group CAPDP-2 compared to those from the group CAPDP-1 had lower level of high-sensitivity C-reactive protein (hs-CRP) (p = 0.003), and better nutritional status as confirmed by the mid-arm circumference (p = 0.015), and midarm muscle circumference (p = 0.002) and subjective global assessment (p = 0.000). Also, they had lower vascular calcifications as confirmed by intima media thickness (IMT) (p = 0.003), degree of carotid narrowing (p = 0.001) and calcified plaques of common carotid arteries (CCA) (p = 0.008). Kaplan- Meier analysis confirmed better survival of patients from the group CAPDP-2 than those from the group CAPDP-1 (1-, 5-, and 10-year patients survival rate was: 100%, 61.9% and 14.3% for the group CAPDP-1, and 100%, 85.7%, and 52.4% for the group CAPDP-2, respectively; p = 0.0345). The 1-, 5-, and 10-year technique survival rate was: 100%, 71.4%, and 38.1% for the group CAPDP-1, and 100%, 85.7%, and 76.2% for the group CAPDP-2, respectively; (p = 0.0719). Duration of dialysis, serum triglyceride and cardiovascular score (quantitative scoring system consisting of: ejection fraction (EF) of left ventricle lt 50%; IMT > 1 mm; carotid narrowing degree > 50%, presence of carotid plaques in both common carotide, ischaemic heart disease, cerebrovascular event and peripheral vascular disease with or without amputation) were independent predictors of overall patient survival. Duration of dialysis was only independent predictor of overall technique survival. Conclusion. Although patients treated with biocompatible solutions showed significantly better survival, the role of biocompatibility of CAPD solutions in patients and technique survival have to be confirmed. Namely, multivariate analysis confirmed that duration of dialysis, serum triglyceride and cardiovascular score significantly predicted overall CAPD patients survival, while only duration of dialysis was found to be independent predictor of overall technique survival.en
dc.description.abstractUvod/Cilj. Morbiditet i mortalitet bolesnika na kontinuiranoj ambulantnoj peritoneumskoj dijalizi (KAPD) i dalje je neprihvatljivo visok. Cilj rada bio je da se proceni uticaj vrste dijaliznih rasvora (bioinkompatibilni vs biokompatibilni) na višegodišnje preživljavanje bolesnika i same tehnike KAPD. Metode. Ovom studijom preseka sa delimično prospektivnim praćenjem ishoda lečenja obuhvaćeno je ukupno 42 nasumice izabrana, stabilna bolesnika (26 muškaraca i 16 žena) lečena primenom metode KAPD tokom poslednjih 12 godina. Isključeni su bolesnici sa teškom anemijom (Hb lt 10 g/L) i malignom bolešću. Pri tome, 21 (50%) bolesnika kontinuirano je lečeno bioinkompatibilnim rastvorom za KAPD (kiseli standardni rastvor - ANDY-disc; grupa KAPDB-1), dok je preostalih 21 bolesnik sve vreme bilo na biokompatibilnijem rastvoru za KAPD (neutralni rastvor sa znatno manjom koncentracijom degradacionih produkata glukoze, 1.25 mmol/L Ca i 40 mmol/L laktata - Gambrosol Trio; grupa KAPDB-2). Svim bolesnicima određeni su odabrani parametri hronične inflamacije, malnutricije i ateroskleroze zajedno sa transportnim karakteristikama peritoneumske membrane i rezidualnom bubrežnom funkcijom nakon 2,5 ± 0,6 god od započinjanja KAPD. Svi dobijeni rezultati analizirani su kao potencijalni faktori rizika. Rezultati. Grupa KAPDB-2 u odnosu na KAPDB-1 imala je statistički značajno niže vrednosti serumskog hs-CRP (p = 0,003) i bolje parametre nutritivnog statusa izražene kroz obim nadlaktice (p = 0,015), obim mišića nadlaktice (p = 0,002) i subjektivnu globalnu procenu (p = 0,000) kao i u manjoj meri prisutnu aterosklerozu potvrđeno debljinom intimomedijalnog kompleksa (IMT) (p = 0,003), stepenom suženja karotida (p = 0,001) i prisustvom kalcifikovanih ateromatoznih plakova na karotidnim arterijama (p = 0,008). Kaplan-Meier-ova kriva preživljavanja potvrdila je značajno duže preživljavanje bolesnika u grupi KAPD-2 u odnosu na KAPDB-1 (1-, 5-, i 10-godišnje preživljavanje bolesnika iznosilo je redom: 100%, 61.9% i 14.3% u KAPDB-1, a 100%, 85,7% i 52,4% u KAPDB-2 grupi; p = 0,0345). Stopa 1-, 5-, i 10-godišnjeg preživljavanja metode iznosila je: 100%, 71,4% i 38,1% u KAPDB-1, a 100%, 85,7% i 76,2% u KAPDB-2 grupi (p = 0,0719). Kao nezavisni prediktori opšteg preživljavanja bolesnika na KAPD izdvojili su se: dijalizni staž, nivo serumskih triglicerida i skor kardiovaskularnog morbiditeta (kvantitativni sistem zbrajanja prisutnih sledećih parametara: ejekciona frakcija (EF) leve komore lt 50%; IMT >1 mm; suženje lumena karotida > 50%; kalcifikovani ateromatozni plakovi na obe karotide; ishemijska bolest srca; cerebrovaskularni događaj i periferna vaskularna bolest sa ili bez gangrene). Kao nezavisan prediktor preživljavanja metode izdvojio se jedino dijalizni staž. Zaključak. Iako su bolesnici na KAPD sa biokompatibilnijim rastvorima pokazali statistički značajno bolje preživljavanje, ne možemo tvrditi da bioinkompatibilnost dijaliznih rastvora predstavlja značajan faktor rizika od preživljavanja bolesnika i same metode lečenja. Naime, multivarijantnom analizom kao prediktori opšteg preživljavanja bolesnika izdvojili su se samo dijalizni staž, nivo serumskih triglicerida i skor kardiovaskularnog morbiditeta, dok se za očuvanje peritoneumske membrane kao nezavisan faktor rizika prikazao samo dijalizni staž.sr
dc.publisherVojnomedicinska akademija - Institut za naučne informacije, Beograd
dc.rightsopenAccess
dc.rights.urihttps://creativecommons.org/licenses/by-sa/4.0/
dc.sourceVojnosanitetski pregled
dc.subjectperitoneal dialysis, continuous ambulatoryen
dc.subjectsurvival analysisen
dc.subjectdialysis solutionsen
dc.subjectmorbidityen
dc.subjectmortalityen
dc.subjectrisk factorsen
dc.subjectrisk factorsen
dc.subjectdijalizasr
dc.subjectpreživljavanje, analizasr
dc.subjectrastvori, dijaliznisr
dc.subjectmorbiditetsr
dc.subjectmortalitetsr
dc.subjectfaktori rizikasr
dc.subjectperitoneumskasr
dc.subjectambulantnasr
dc.subjectkontinuiranasr
dc.titleInfluence of peritoneal dialysis solution biocompatibility on long-term survival of patients on continuous ambulatory peritoneal dialysis and the technique itselfen
dc.titleUticaj biokompatibilnosti rastvora za peritoneumsku dijalizu na višegodišnje preživljavanje bolesnika na kontinuiranoj ambulantnoj peritoneumskoj dijalizi i same metode lečenjasr
dc.typearticle
dc.rights.licenseBY-SA
dcterms.abstractМиличић, Биљана; Чолић, Миодраг; Димковић, Нада; Поповић, Драган; Станковић-Поповић, Верица; Рађен, Славица; Вучинић, Жарко; Максић, Ђоко; Василијић, Саша; Утицај биокомпатибилности раствора за перитонеумску дијализу на вишегодишње преживљавање болесника на континуираној амбулантној перитонеумској дијализи и саме методе лечења; Утицај биокомпатибилности раствора за перитонеумску дијализу на вишегодишње преживљавање болесника на континуираној амбулантној перитонеумској дијализи и саме методе лечења;
dc.citation.volume70
dc.citation.issue4
dc.citation.spage352
dc.citation.epage362
dc.citation.other70(4): 352-362
dc.citation.rankM23
dc.identifier.wos000318129300003
dc.identifier.doi10.2298/VSP1304352S
dc.identifier.scopus2-s2.0-84875788750
dc.identifier.fulltexthttps://smile.stomf.bg.ac.rs/bitstream/id/485/1769.pdf
dc.type.versionpublishedVersion


Документи

Thumbnail

Овај документ се појављује у следећим колекцијама

Приказ основних података о документу