SMILE – Repository of the Faculty of Dental Medicine
University of Belgrade - Faculty of Dental Medicine
    • English
    • Српски
    • Српски (Serbia)
  • English 
    • English
    • Serbian (Cyrillic)
    • Serbian (Latin)
  • Login
View Item 
  •   SMILE
  • Stomatološki fakultet
  • Radovi istraživača
  • View Item
  •   SMILE
  • Stomatološki fakultet
  • Radovi istraživača
  • View Item
JavaScript is disabled for your browser. Some features of this site may not work without it.

Photogrammetry based space analysis measurements in orthodontic diagnosis

Primena fotogrametrije za prostorne analize u ortodontskoj dijagnostici

Thumbnail
2018
2362.pdf (1.357Mb)
Authors
Arapović-Savić, Marijana
Savić, Mihajlo
Umićević-Davidović, Mirjana
Arbutina, Adriana
Nedeljković, Nenad
Glišić, Branislav
Article (Published version)
Metadata
Show full item record
Abstract
Introduction Lundstrom segmental analysis is often used analysis in orthodontic diagnosis. It includes measurements of available and needed space in the arch in order to determine whether there is a lack or excess of space for proper teeth alignment. Measurements are traditionally performed on plaster study models, but with recent developments of computer-based systems, there is an increase in use of digital models in measuring process. The aim of this study was to present a photogrammetry based measurement approach that requires no specialized and expensive hardware and compare results with ones obtained on 3D scanned models. Material and method On 50 plaster study models measurements of 24 teeth, widths of 12 segments and Lundstrom segmental analysis were performed. 3D scanned study models were analyzed in the photogrammetry software OrthoPhoto4D on the set of four photographs of the study model in custom made measurement apparatus. The software corrects for finite distance of the ca...mera and corrects errors due to perspective distortion. Results Statistical analysis performed on obtained measurements provided Bland-Altman plots that strongly suggested high degree of correspondence between the two measurements methods. Discrepancies for maxilla for individual segments were under 0.25 mm with standard deviation of up to 0.16 mm, and less than 1 mm and deviation of up to 0.4 mm for complete arch. For mandible the differences were up to 0.27 mm for segments with 0.15 mm deviation and 0.6 mm for complete arch with up to 0.24 mm deviation. Correlation coefficient was over 0.985 in all cases. Conclusions Both analyzed methods can be equally used in clinical practice.

Uvod Najčešća prostorna analiza koja se koristi u ortodontskoj dijagnostici je Lundstromova segmentna analiza. Na osnovu dobijenih rezultata merenja upoređuje se potreban i raspoloživ prostor u zubnom nizu i dobijaju informacije o višku ili manjku prostora za pravilan smeštaj zuba. Merenja se tradicionalno vrše na gipsanim studijskim modelima, ali je usled razvoja računarskih sistema sve prisutnija upotreba digitalnih reprezentacija modela u procesu merenja. Cilj ovog rada je bio da se predstavi fotogrametrijski pristup merenjima koji ne zahteva specijalizovan i skup hardver i dobijeni rezultati uporede sa merenjima na skeniranim 3D modelima. Metod Na 50 studijskih modela su merene meziodistalne širine 24 zuba, te širine 12 segmenata i izvršena je Lundstromova prostorna analiza. Merenja su vršena na 3D skeniranom modelu studijskim modelima i u fotogrametrijskom programu OrthoPhoto4D na osnovu četiri fotografije modela u namenski projektovanom držaču modela. Program uzima u obzir konačn...u udaljenost kamere od modela i vrši korekcije grešaka nastalih usled perspektivne distorzije. Rezultati Provedena statistička analiza na prikupljenim merenjima i priloženi Bland-Altman grafici snažno sugerišu da postoji visok stepen saglasnosti između dva metoda merenja. Odstupanja za maksilu za pojedinačne segmente su iznosila do 0,25 mm sa standardnom devijacijom od 0,16 mm, za celu vilicu manje od 1 mm uz devijaciju od 0,4 mm, za mandibulu odstupanja za segmente iznose ispod 0,27 mm uz devijaciju od 0,15 mm, te za celu vilicu do 0,6 mm uz devijaciju od 0,24 mm. Koeficijenti korelacije su preko 0,985 u svim slučajevima. Zaključak Fotogrametrijski metod se može opravdano koristiti u kliničkoj praksi za dijagnostiku ortodontskih nepravilnosti.

Keywords:
orthodontics / digital models / photogrammetry / diagnosis / therapy / ortodoncija / digitalni modeli / fotogrametrija / dijagnoza / terapija
Source:
Stomatološki glasnik Srbije, 2018, 65, 2, 78-88
Publisher:
  • Srpsko lekarsko društvo - Stomatološka sekcija, Beograd
Funding / projects:
  • VRE for regional Interdisciplinary communities in Southeast Europe and the Eastern Mediterranean (EU-675121)

DOI: 10.2478/sdj-2018-0008

ISSN: 0039-1743

[ Google Scholar ]
URI
https://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/2367
Collections
  • Radovi istraživača
Institution/Community
Stomatološki fakultet
TY  - JOUR
AU  - Arapović-Savić, Marijana
AU  - Savić, Mihajlo
AU  - Umićević-Davidović, Mirjana
AU  - Arbutina, Adriana
AU  - Nedeljković, Nenad
AU  - Glišić, Branislav
PY  - 2018
UR  - https://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/2367
AB  - Introduction Lundstrom segmental analysis is often used analysis in orthodontic diagnosis. It includes measurements of available and needed space in the arch in order to determine whether there is a lack or excess of space for proper teeth alignment. Measurements are traditionally performed on plaster study models, but with recent developments of computer-based systems, there is an increase in use of digital models in measuring process. The aim of this study was to present a photogrammetry based measurement approach that requires no specialized and expensive hardware and compare results with ones obtained on 3D scanned models. Material and method On 50 plaster study models measurements of 24 teeth, widths of 12 segments and Lundstrom segmental analysis were performed. 3D scanned study models were analyzed in the photogrammetry software OrthoPhoto4D on the set of four photographs of the study model in custom made measurement apparatus. The software corrects for finite distance of the camera and corrects errors due to perspective distortion. Results Statistical analysis performed on obtained measurements provided Bland-Altman plots that strongly suggested high degree of correspondence between the two measurements methods. Discrepancies for maxilla for individual segments were under 0.25 mm with standard deviation of up to 0.16 mm, and less than 1 mm and deviation of up to 0.4 mm for complete arch. For mandible the differences were up to 0.27 mm for segments with 0.15 mm deviation and 0.6 mm for complete arch with up to 0.24 mm deviation. Correlation coefficient was over 0.985 in all cases. Conclusions Both analyzed methods can be equally used in clinical practice.
AB  - Uvod Najčešća prostorna analiza koja se koristi u ortodontskoj dijagnostici je Lundstromova segmentna analiza. Na osnovu dobijenih rezultata merenja upoređuje se potreban i raspoloživ prostor u zubnom nizu i dobijaju informacije o višku ili manjku prostora za pravilan smeštaj zuba. Merenja se tradicionalno vrše na gipsanim studijskim modelima, ali je usled razvoja računarskih sistema sve prisutnija upotreba digitalnih reprezentacija modela u procesu merenja. Cilj ovog rada je bio da se predstavi fotogrametrijski pristup merenjima koji ne zahteva specijalizovan i skup hardver i dobijeni rezultati uporede sa merenjima na skeniranim 3D modelima. Metod Na 50 studijskih modela su merene meziodistalne širine 24 zuba, te širine 12 segmenata i izvršena je Lundstromova prostorna analiza. Merenja su vršena na 3D skeniranom modelu studijskim modelima i u fotogrametrijskom programu OrthoPhoto4D na osnovu četiri fotografije modela u namenski projektovanom držaču modela. Program uzima u obzir konačnu udaljenost kamere od modela i vrši korekcije grešaka nastalih usled perspektivne distorzije. Rezultati Provedena statistička analiza na prikupljenim merenjima i priloženi Bland-Altman grafici snažno sugerišu da postoji visok stepen saglasnosti između dva metoda merenja. Odstupanja za maksilu za pojedinačne segmente su iznosila do 0,25 mm sa standardnom devijacijom od 0,16 mm, za celu vilicu manje od 1 mm uz devijaciju od 0,4 mm, za mandibulu odstupanja za segmente iznose ispod 0,27 mm uz devijaciju od 0,15 mm, te za celu vilicu do 0,6 mm uz devijaciju od 0,24 mm. Koeficijenti korelacije su preko 0,985 u svim slučajevima. Zaključak Fotogrametrijski metod se može opravdano koristiti u kliničkoj praksi za dijagnostiku ortodontskih nepravilnosti.
PB  - Srpsko lekarsko društvo - Stomatološka sekcija, Beograd
T2  - Stomatološki glasnik Srbije
T1  - Photogrammetry based space analysis measurements in orthodontic diagnosis
T1  - Primena fotogrametrije za prostorne analize u ortodontskoj dijagnostici
VL  - 65
IS  - 2
SP  - 78
EP  - 88
DO  - 10.2478/sdj-2018-0008
ER  - 
@article{
author = "Arapović-Savić, Marijana and Savić, Mihajlo and Umićević-Davidović, Mirjana and Arbutina, Adriana and Nedeljković, Nenad and Glišić, Branislav",
year = "2018",
abstract = "Introduction Lundstrom segmental analysis is often used analysis in orthodontic diagnosis. It includes measurements of available and needed space in the arch in order to determine whether there is a lack or excess of space for proper teeth alignment. Measurements are traditionally performed on plaster study models, but with recent developments of computer-based systems, there is an increase in use of digital models in measuring process. The aim of this study was to present a photogrammetry based measurement approach that requires no specialized and expensive hardware and compare results with ones obtained on 3D scanned models. Material and method On 50 plaster study models measurements of 24 teeth, widths of 12 segments and Lundstrom segmental analysis were performed. 3D scanned study models were analyzed in the photogrammetry software OrthoPhoto4D on the set of four photographs of the study model in custom made measurement apparatus. The software corrects for finite distance of the camera and corrects errors due to perspective distortion. Results Statistical analysis performed on obtained measurements provided Bland-Altman plots that strongly suggested high degree of correspondence between the two measurements methods. Discrepancies for maxilla for individual segments were under 0.25 mm with standard deviation of up to 0.16 mm, and less than 1 mm and deviation of up to 0.4 mm for complete arch. For mandible the differences were up to 0.27 mm for segments with 0.15 mm deviation and 0.6 mm for complete arch with up to 0.24 mm deviation. Correlation coefficient was over 0.985 in all cases. Conclusions Both analyzed methods can be equally used in clinical practice., Uvod Najčešća prostorna analiza koja se koristi u ortodontskoj dijagnostici je Lundstromova segmentna analiza. Na osnovu dobijenih rezultata merenja upoređuje se potreban i raspoloživ prostor u zubnom nizu i dobijaju informacije o višku ili manjku prostora za pravilan smeštaj zuba. Merenja se tradicionalno vrše na gipsanim studijskim modelima, ali je usled razvoja računarskih sistema sve prisutnija upotreba digitalnih reprezentacija modela u procesu merenja. Cilj ovog rada je bio da se predstavi fotogrametrijski pristup merenjima koji ne zahteva specijalizovan i skup hardver i dobijeni rezultati uporede sa merenjima na skeniranim 3D modelima. Metod Na 50 studijskih modela su merene meziodistalne širine 24 zuba, te širine 12 segmenata i izvršena je Lundstromova prostorna analiza. Merenja su vršena na 3D skeniranom modelu studijskim modelima i u fotogrametrijskom programu OrthoPhoto4D na osnovu četiri fotografije modela u namenski projektovanom držaču modela. Program uzima u obzir konačnu udaljenost kamere od modela i vrši korekcije grešaka nastalih usled perspektivne distorzije. Rezultati Provedena statistička analiza na prikupljenim merenjima i priloženi Bland-Altman grafici snažno sugerišu da postoji visok stepen saglasnosti između dva metoda merenja. Odstupanja za maksilu za pojedinačne segmente su iznosila do 0,25 mm sa standardnom devijacijom od 0,16 mm, za celu vilicu manje od 1 mm uz devijaciju od 0,4 mm, za mandibulu odstupanja za segmente iznose ispod 0,27 mm uz devijaciju od 0,15 mm, te za celu vilicu do 0,6 mm uz devijaciju od 0,24 mm. Koeficijenti korelacije su preko 0,985 u svim slučajevima. Zaključak Fotogrametrijski metod se može opravdano koristiti u kliničkoj praksi za dijagnostiku ortodontskih nepravilnosti.",
publisher = "Srpsko lekarsko društvo - Stomatološka sekcija, Beograd",
journal = "Stomatološki glasnik Srbije",
title = "Photogrammetry based space analysis measurements in orthodontic diagnosis, Primena fotogrametrije za prostorne analize u ortodontskoj dijagnostici",
volume = "65",
number = "2",
pages = "78-88",
doi = "10.2478/sdj-2018-0008"
}
Arapović-Savić, M., Savić, M., Umićević-Davidović, M., Arbutina, A., Nedeljković, N.,& Glišić, B.. (2018). Photogrammetry based space analysis measurements in orthodontic diagnosis. in Stomatološki glasnik Srbije
Srpsko lekarsko društvo - Stomatološka sekcija, Beograd., 65(2), 78-88.
https://doi.org/10.2478/sdj-2018-0008
Arapović-Savić M, Savić M, Umićević-Davidović M, Arbutina A, Nedeljković N, Glišić B. Photogrammetry based space analysis measurements in orthodontic diagnosis. in Stomatološki glasnik Srbije. 2018;65(2):78-88.
doi:10.2478/sdj-2018-0008 .
Arapović-Savić, Marijana, Savić, Mihajlo, Umićević-Davidović, Mirjana, Arbutina, Adriana, Nedeljković, Nenad, Glišić, Branislav, "Photogrammetry based space analysis measurements in orthodontic diagnosis" in Stomatološki glasnik Srbije, 65, no. 2 (2018):78-88,
https://doi.org/10.2478/sdj-2018-0008 . .

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About Smile – School of dental Medicine dIgitaL archivE | Send Feedback

OpenAIRERCUB
 

 

All of DSpaceCommunitiesAuthorsTitlesSubjectsThis institutionAuthorsTitlesSubjects

Statistics

View Usage Statistics

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About Smile – School of dental Medicine dIgitaL archivE | Send Feedback

OpenAIRERCUB