Ameloblastom
Samo za registrovane korisnike
2019
Diplomski rad (Objavljena verzija)
Metapodaci
Prikaz svih podataka o dokumentuApstrakt
Ameloblastom je benigni, lokalno invazivan tumor poreklom od odontogenog epitela. Smatra se da može poticati iz više struktura: od zaostataka zubne gredice (lamina dentalis), od gledjnog organa, od Malasezovih (Malassez) epitelnih ostataka, a takodje i iz epitela odontogenih cista.
Ameloblastom je najčešći odontogeni tumor. U odnosu na sve tumore vilica, ameloblastom se javlja kod svega oko 1 odsto slučajeva. Može sa javiti u svim uzrastima, a najčešći je kod osoba od 3. do 5. decenije života. Ne postoji značajnija razlika u prevalenciji medju polovima. Ameloblastom se javlja četiri puta češće u donjoj nego u gornjoj vilici. U mandibuli se najčešće formira u predelu angulusa i ramusa. U maksili je najčešće u predelu tubera, a znatno redje u premolarnom predelu. Ameloblastom raste polako i invazivno, infiltrišući okolinu, tako da posle razaranja vilične kosti prodire u okolna meka tkiva. Poseduje izrazitu tendenciju ka recidiviranju, naročito posle neadekvatnog primarnog hirurškog leče...nja.
Klinička simptomatologija ameloblastoma nije karakteristična. Razvoj tumora u viličnoj kosti je spor i asimptomatski. Ovaj tumor se najčešće dijagnostikuje u odmakloj fazi bolesti. Tumorom zahvaćena vilična kost može biti izrazito naduvena, zubi dislocirani ili rasklaćeni, postoji malokluzija, a proteza postaje neodgovarajuća. Može se pojaviti ulceracija na alveolarnom grebenu, opstrukcija nosa ili deformacija lica.
Postoje dva posebna varijeteta ameloblastoma koji poseduju sve karakteristike malignoma.To su maligni ameloblastom i ameloblastični karcinoma. Uglavnom se javljaju kod osoba čija je prosečna starost oko trideset godina, češće u mandibuli nego u maksili.
Ključne reči:
Odontogeni tumoriIzvor:
2019Izdavač:
- Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet
Kolekcije
Institucija/grupa
Stomatološki fakultetTY - THES AU - Marinac, Boško PY - 2019 UR - https://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/2636 AB - Ameloblastom je benigni, lokalno invazivan tumor poreklom od odontogenog epitela. Smatra se da može poticati iz više struktura: od zaostataka zubne gredice (lamina dentalis), od gledjnog organa, od Malasezovih (Malassez) epitelnih ostataka, a takodje i iz epitela odontogenih cista. Ameloblastom je najčešći odontogeni tumor. U odnosu na sve tumore vilica, ameloblastom se javlja kod svega oko 1 odsto slučajeva. Može sa javiti u svim uzrastima, a najčešći je kod osoba od 3. do 5. decenije života. Ne postoji značajnija razlika u prevalenciji medju polovima. Ameloblastom se javlja četiri puta češće u donjoj nego u gornjoj vilici. U mandibuli se najčešće formira u predelu angulusa i ramusa. U maksili je najčešće u predelu tubera, a znatno redje u premolarnom predelu. Ameloblastom raste polako i invazivno, infiltrišući okolinu, tako da posle razaranja vilične kosti prodire u okolna meka tkiva. Poseduje izrazitu tendenciju ka recidiviranju, naročito posle neadekvatnog primarnog hirurškog lečenja. Klinička simptomatologija ameloblastoma nije karakteristična. Razvoj tumora u viličnoj kosti je spor i asimptomatski. Ovaj tumor se najčešće dijagnostikuje u odmakloj fazi bolesti. Tumorom zahvaćena vilična kost može biti izrazito naduvena, zubi dislocirani ili rasklaćeni, postoji malokluzija, a proteza postaje neodgovarajuća. Može se pojaviti ulceracija na alveolarnom grebenu, opstrukcija nosa ili deformacija lica. Postoje dva posebna varijeteta ameloblastoma koji poseduju sve karakteristike malignoma.To su maligni ameloblastom i ameloblastični karcinoma. Uglavnom se javljaju kod osoba čija je prosečna starost oko trideset godina, češće u mandibuli nego u maksili. PB - Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet T1 - Ameloblastom UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_2636 ER -
@misc{ author = "Marinac, Boško", year = "2019", abstract = "Ameloblastom je benigni, lokalno invazivan tumor poreklom od odontogenog epitela. Smatra se da može poticati iz više struktura: od zaostataka zubne gredice (lamina dentalis), od gledjnog organa, od Malasezovih (Malassez) epitelnih ostataka, a takodje i iz epitela odontogenih cista. Ameloblastom je najčešći odontogeni tumor. U odnosu na sve tumore vilica, ameloblastom se javlja kod svega oko 1 odsto slučajeva. Može sa javiti u svim uzrastima, a najčešći je kod osoba od 3. do 5. decenije života. Ne postoji značajnija razlika u prevalenciji medju polovima. Ameloblastom se javlja četiri puta češće u donjoj nego u gornjoj vilici. U mandibuli se najčešće formira u predelu angulusa i ramusa. U maksili je najčešće u predelu tubera, a znatno redje u premolarnom predelu. Ameloblastom raste polako i invazivno, infiltrišući okolinu, tako da posle razaranja vilične kosti prodire u okolna meka tkiva. Poseduje izrazitu tendenciju ka recidiviranju, naročito posle neadekvatnog primarnog hirurškog lečenja. Klinička simptomatologija ameloblastoma nije karakteristična. Razvoj tumora u viličnoj kosti je spor i asimptomatski. Ovaj tumor se najčešće dijagnostikuje u odmakloj fazi bolesti. Tumorom zahvaćena vilična kost može biti izrazito naduvena, zubi dislocirani ili rasklaćeni, postoji malokluzija, a proteza postaje neodgovarajuća. Može se pojaviti ulceracija na alveolarnom grebenu, opstrukcija nosa ili deformacija lica. Postoje dva posebna varijeteta ameloblastoma koji poseduju sve karakteristike malignoma.To su maligni ameloblastom i ameloblastični karcinoma. Uglavnom se javljaju kod osoba čija je prosečna starost oko trideset godina, češće u mandibuli nego u maksili.", publisher = "Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet", title = "Ameloblastom", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_2636" }
Marinac, B.. (2019). Ameloblastom. Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet.. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_2636
Marinac B. Ameloblastom. 2019;. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_2636 .
Marinac, Boško, "Ameloblastom" (2019), https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_2636 .