Impaktirani zubi su zubi koji su prisutni u vilicama, a prošlo je vrijeme njihovog nicanja i procijenjeno je da neće nići i zauzeti fiziološko mjesto u zubnom nizu. Svi zubi u vilicama mogu biti impaktirani ali najčešće su to umnjaci i gornji očnjaci. Etiologija nastanka impakcije je lokalne, sistemske i genetske prirode. Najzastupljenija teorija je nedostatak prostora u zubnom nizu zbog redukcije vilica.
Dijagnostički plan impakcije zuba su anamneza, klinički i rendgenski pregled. Anamnestički i klinički podaci, sa jedne strane mogu biti oskudni, dok sa druge strane mogu jasno ukazivati na impakciju. Bez obzira na kliničku sliku i anamnezu, radiografski pregled je obavezan kada se sumnja na postojanje impakcije.
Radiološka dijagnostika impaktiranih zuba pomaže u definitivnom postavljanju dijagnoze, analizi položaja impaktiranog zuba, stanja okolne kosti, susjednih zuba i anatomskih detalja. Radiološke metode koje nailaze na najveću primjenu u dijagnostici impaktiranih donjih umnjaka... i gornjih očnjaka su: retroalveolarni metod, ortopantomografija, okluzalni metod, frontalna projekcija donje vilice, CBCT i konvencionalni CT.
Retroalveolarni metod i ortopantomografija predstavljaju prvi korak u rendgenskoj dijagnostici impaktiranog donjeg umnjaka i gornjeg očnjaka. Buko-oralni položaj impaktiranog zuba zahtijeva metod paralakse retroalveolarnog metoda. Okluzalni metod je koristan kod impakcije gornjeg očnjaka, dok profilna projekcija omogućava prikaz buko-oralnog položaja impaktiranog umnjaka. S obzirom da dvodimenzionalni nalaz u određenim slučajevima nije dovoljan, indikovano je snimanje konvencionalnim CT-om ili CBCT-om. Rendgenski nalaz omogućuje određivanje preciznog položaja impaktiranog zuba, njegov odnos sa okolnim strukturama (mandibularni kanal, nosna šupljina, susjedni zubi, maksilarni sinus), dubinu impakcije, stanje kosti i komplikacije na susjednim zubima izazvane impakcijom. Na osnovu rendgenskog snimka pravi se plan terapije a potom i prati ishod primjenjene metode liječenja.
Keywords:
Oralna hirurgija / Impaktirani zubi / Dijagnostika / Rendgenske metode
TY - THES
AU - Lazarević, Jovana
PY - 2021
UR - https://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/2908
AB - Impaktirani zubi su zubi koji su prisutni u vilicama, a prošlo je vrijeme njihovog nicanja i procijenjeno je da neće nići i zauzeti fiziološko mjesto u zubnom nizu. Svi zubi u vilicama mogu biti impaktirani ali najčešće su to umnjaci i gornji očnjaci. Etiologija nastanka impakcije je lokalne, sistemske i genetske prirode. Najzastupljenija teorija je nedostatak prostora u zubnom nizu zbog redukcije vilica.
Dijagnostički plan impakcije zuba su anamneza, klinički i rendgenski pregled. Anamnestički i klinički podaci, sa jedne strane mogu biti oskudni, dok sa druge strane mogu jasno ukazivati na impakciju. Bez obzira na kliničku sliku i anamnezu, radiografski pregled je obavezan kada se sumnja na postojanje impakcije.
Radiološka dijagnostika impaktiranih zuba pomaže u definitivnom postavljanju dijagnoze, analizi položaja impaktiranog zuba, stanja okolne kosti, susjednih zuba i anatomskih detalja. Radiološke metode koje nailaze na najveću primjenu u dijagnostici impaktiranih donjih umnjaka i gornjih očnjaka su: retroalveolarni metod, ortopantomografija, okluzalni metod, frontalna projekcija donje vilice, CBCT i konvencionalni CT.
Retroalveolarni metod i ortopantomografija predstavljaju prvi korak u rendgenskoj dijagnostici impaktiranog donjeg umnjaka i gornjeg očnjaka. Buko-oralni položaj impaktiranog zuba zahtijeva metod paralakse retroalveolarnog metoda. Okluzalni metod je koristan kod impakcije gornjeg očnjaka, dok profilna projekcija omogućava prikaz buko-oralnog položaja impaktiranog umnjaka. S obzirom da dvodimenzionalni nalaz u određenim slučajevima nije dovoljan, indikovano je snimanje konvencionalnim CT-om ili CBCT-om. Rendgenski nalaz omogućuje određivanje preciznog položaja impaktiranog zuba, njegov odnos sa okolnim strukturama (mandibularni kanal, nosna šupljina, susjedni zubi, maksilarni sinus), dubinu impakcije, stanje kosti i komplikacije na susjednim zubima izazvane impakcijom. Na osnovu rendgenskog snimka pravi se plan terapije a potom i prati ishod primjenjene metode liječenja.
PB - Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet
T1 - Dijagnostika impaktiranih zuba
UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_2908
ER -
@misc{
author = "Lazarević, Jovana",
year = "2021",
abstract = "Impaktirani zubi su zubi koji su prisutni u vilicama, a prošlo je vrijeme njihovog nicanja i procijenjeno je da neće nići i zauzeti fiziološko mjesto u zubnom nizu. Svi zubi u vilicama mogu biti impaktirani ali najčešće su to umnjaci i gornji očnjaci. Etiologija nastanka impakcije je lokalne, sistemske i genetske prirode. Najzastupljenija teorija je nedostatak prostora u zubnom nizu zbog redukcije vilica.
Dijagnostički plan impakcije zuba su anamneza, klinički i rendgenski pregled. Anamnestički i klinički podaci, sa jedne strane mogu biti oskudni, dok sa druge strane mogu jasno ukazivati na impakciju. Bez obzira na kliničku sliku i anamnezu, radiografski pregled je obavezan kada se sumnja na postojanje impakcije.
Radiološka dijagnostika impaktiranih zuba pomaže u definitivnom postavljanju dijagnoze, analizi položaja impaktiranog zuba, stanja okolne kosti, susjednih zuba i anatomskih detalja. Radiološke metode koje nailaze na najveću primjenu u dijagnostici impaktiranih donjih umnjaka i gornjih očnjaka su: retroalveolarni metod, ortopantomografija, okluzalni metod, frontalna projekcija donje vilice, CBCT i konvencionalni CT.
Retroalveolarni metod i ortopantomografija predstavljaju prvi korak u rendgenskoj dijagnostici impaktiranog donjeg umnjaka i gornjeg očnjaka. Buko-oralni položaj impaktiranog zuba zahtijeva metod paralakse retroalveolarnog metoda. Okluzalni metod je koristan kod impakcije gornjeg očnjaka, dok profilna projekcija omogućava prikaz buko-oralnog položaja impaktiranog umnjaka. S obzirom da dvodimenzionalni nalaz u određenim slučajevima nije dovoljan, indikovano je snimanje konvencionalnim CT-om ili CBCT-om. Rendgenski nalaz omogućuje određivanje preciznog položaja impaktiranog zuba, njegov odnos sa okolnim strukturama (mandibularni kanal, nosna šupljina, susjedni zubi, maksilarni sinus), dubinu impakcije, stanje kosti i komplikacije na susjednim zubima izazvane impakcijom. Na osnovu rendgenskog snimka pravi se plan terapije a potom i prati ishod primjenjene metode liječenja.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet",
title = "Dijagnostika impaktiranih zuba",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_2908"
}
Lazarević, J.. (2021). Dijagnostika impaktiranih zuba.
Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet..
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_2908
Lazarević J. Dijagnostika impaktiranih zuba. 2021;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_2908 .
