Transverzalni prelomi gornje vilice
Само за регистроване кориснике
2019
Дипломски рад (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт
Gornja vilica je najveća parna i središnja kost lica. Na nivou nje razlikuju se telo i četiri nastavka: jabučni, čeoni, nepčani i alveolarni. U okviru povreda glave, prelomi gornje vilice zauzimaju treće mesto, nakon preloma nosnih kostiju i donje vilice. Glavni uzroci ovih preloma jesu izuzetno jake sile koje nastaju u toku saobraćajnih udesa, nasilja, sporta, padova itd. Frakture gornje vilice mogu se podeliti na prelome alveolarnog nastavka, sagitalne, transverzalne i kombinovane prelome, pri čemu su transverzalni najčešći i oni se dalje dele na Le Fort 1, Le Fort 2 i Le Fort 3 prelome. Klinički, ove prelome najčešće karakterišu traumatski otoci i hematomi srednje trećine lica, isticanje krvi i, eventualno, likvora iz nosa, subkonjuktivalne hemoragije, pseudoprogenija, otvoren zagrižaj itd. Dijagnostika ovih preloma se zasniva na anamnezi, kliničkom pregledu i pomoćnim dijagnostičkim procedurama. U terapiji, ukoliko je pacijent u opasnosti po život, pruža se hitna pomoć, a nakon sta...bilizacije stanja pristupa se lečenju samog preloma. Ukoliko se radi o prelomima bez dislokacije, pristup u lečenju će biti konzervativan, što bi podrazumevalo primenu intermaksilarne fiksacije. Sa druge strane, komplikovaniji prelomi zahtevaju hirurško lečenje, koje podrazumeva da se fiksacija koštanih fragmenata ostvaruje pomoću postupka osteosinteze.
Razvoj i primena ovako savremenih metoda lečenja omogućile su da funkcionalni i estetski rezultati terapije budu znatno bolji, a da se postižu za mnogo kraće vreme. Usled toga, od velikog značaja je kontinuirano praćenje i usvajanje novih tehnika dijagnostike i terapije preloma gornje vilice.
Кључне речи:
Gornja vilica / PrelomiИзвор:
2019Издавач:
- Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet
Колекције
Институција/група
Stomatološki fakultetTY - THES AU - Crljenica, Anja PY - 2019 UR - https://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/2951 AB - Gornja vilica je najveća parna i središnja kost lica. Na nivou nje razlikuju se telo i četiri nastavka: jabučni, čeoni, nepčani i alveolarni. U okviru povreda glave, prelomi gornje vilice zauzimaju treće mesto, nakon preloma nosnih kostiju i donje vilice. Glavni uzroci ovih preloma jesu izuzetno jake sile koje nastaju u toku saobraćajnih udesa, nasilja, sporta, padova itd. Frakture gornje vilice mogu se podeliti na prelome alveolarnog nastavka, sagitalne, transverzalne i kombinovane prelome, pri čemu su transverzalni najčešći i oni se dalje dele na Le Fort 1, Le Fort 2 i Le Fort 3 prelome. Klinički, ove prelome najčešće karakterišu traumatski otoci i hematomi srednje trećine lica, isticanje krvi i, eventualno, likvora iz nosa, subkonjuktivalne hemoragije, pseudoprogenija, otvoren zagrižaj itd. Dijagnostika ovih preloma se zasniva na anamnezi, kliničkom pregledu i pomoćnim dijagnostičkim procedurama. U terapiji, ukoliko je pacijent u opasnosti po život, pruža se hitna pomoć, a nakon stabilizacije stanja pristupa se lečenju samog preloma. Ukoliko se radi o prelomima bez dislokacije, pristup u lečenju će biti konzervativan, što bi podrazumevalo primenu intermaksilarne fiksacije. Sa druge strane, komplikovaniji prelomi zahtevaju hirurško lečenje, koje podrazumeva da se fiksacija koštanih fragmenata ostvaruje pomoću postupka osteosinteze. Razvoj i primena ovako savremenih metoda lečenja omogućile su da funkcionalni i estetski rezultati terapije budu znatno bolji, a da se postižu za mnogo kraće vreme. Usled toga, od velikog značaja je kontinuirano praćenje i usvajanje novih tehnika dijagnostike i terapije preloma gornje vilice. PB - Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet T1 - Transverzalni prelomi gornje vilice UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_2951 ER -
@misc{ author = "Crljenica, Anja", year = "2019", abstract = "Gornja vilica je najveća parna i središnja kost lica. Na nivou nje razlikuju se telo i četiri nastavka: jabučni, čeoni, nepčani i alveolarni. U okviru povreda glave, prelomi gornje vilice zauzimaju treće mesto, nakon preloma nosnih kostiju i donje vilice. Glavni uzroci ovih preloma jesu izuzetno jake sile koje nastaju u toku saobraćajnih udesa, nasilja, sporta, padova itd. Frakture gornje vilice mogu se podeliti na prelome alveolarnog nastavka, sagitalne, transverzalne i kombinovane prelome, pri čemu su transverzalni najčešći i oni se dalje dele na Le Fort 1, Le Fort 2 i Le Fort 3 prelome. Klinički, ove prelome najčešće karakterišu traumatski otoci i hematomi srednje trećine lica, isticanje krvi i, eventualno, likvora iz nosa, subkonjuktivalne hemoragije, pseudoprogenija, otvoren zagrižaj itd. Dijagnostika ovih preloma se zasniva na anamnezi, kliničkom pregledu i pomoćnim dijagnostičkim procedurama. U terapiji, ukoliko je pacijent u opasnosti po život, pruža se hitna pomoć, a nakon stabilizacije stanja pristupa se lečenju samog preloma. Ukoliko se radi o prelomima bez dislokacije, pristup u lečenju će biti konzervativan, što bi podrazumevalo primenu intermaksilarne fiksacije. Sa druge strane, komplikovaniji prelomi zahtevaju hirurško lečenje, koje podrazumeva da se fiksacija koštanih fragmenata ostvaruje pomoću postupka osteosinteze. Razvoj i primena ovako savremenih metoda lečenja omogućile su da funkcionalni i estetski rezultati terapije budu znatno bolji, a da se postižu za mnogo kraće vreme. Usled toga, od velikog značaja je kontinuirano praćenje i usvajanje novih tehnika dijagnostike i terapije preloma gornje vilice.", publisher = "Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet", title = "Transverzalni prelomi gornje vilice", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_2951" }
Crljenica, A.. (2019). Transverzalni prelomi gornje vilice. Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet.. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_2951
Crljenica A. Transverzalni prelomi gornje vilice. 2019;. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_2951 .
Crljenica, Anja, "Transverzalni prelomi gornje vilice" (2019), https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_2951 .