SMILE – Repository of the Faculty of Dental Medicine
University of Belgrade - Faculty of Dental Medicine
    • English
    • Српски
    • Српски (Serbia)
  • English 
    • English
    • Serbian (Cyrillic)
    • Serbian (Latin)
  • Login
View Item 
  •   SMILE
  • Stomatološki fakultet
  • Završni radovi
  • View Item
  •   SMILE
  • Stomatološki fakultet
  • Završni radovi
  • View Item
JavaScript is disabled for your browser. Some features of this site may not work without it.

Uticaj težine vađenja gornjih molara na nastanak oroantralnih komunikacija

Authorized Users Only
2021
Authors
Marković, Nikola
Contributors
Janjić, Bojan
Bachelor Thesis (Published version)
Metadata
Show full item record
Abstract
Uvod: Oroantralna komunikacija (OAK) predstavlja komunikaciju između usne i sinusne šupljine. Najčešće nastaje prilikom vađenja gornjih bočnih zuba (molara), pri čemu je najučestaliji nastanak prilikom vađenja gornjeg prvog molara, premda najbliži odnos sa sinusom imaju gornji umnjak pa gornji drugi molar. Razlog tome je što gornji prvi molar prvi niče i samim tim je najpodložniji karijesu i nastanku komplikacija karijesa, što sledstveno vodi najčešćem vađenju ovog zuba. Brojni su uzroci nastanka oroantralne komunikacije u svakodnevnoj stomatološkoj praksi, Uzroci mogu biti anatomski (spušten sinus, pneumatizacija gornje vilice), patološki (prisutne patološke lezije u predelu vrha korenova) i jatrogeni (nepažljivo vađenje, neprimerena i nepravilna upotreba poluga, preduboka separacija korenova). Cilj rada: Cilj ove studije je bio ispitivanje uticaja težine vađenja gornjih molara na učestalost nastanka oroantralne komunikacije. Materijal i metode: Kliničkom studijom su obuhv...aćena 43 pacijenta kod kojih je bila indikovana ekstrakcija gornjih molara. Vršeno je rutinsko vađenje zuba, a u slučajevima gde je bilo neophodno, rađena je separacija korenova i pristupalo se principima komplikovanog vađenja zuba. Rutinsko vađenje zuba je izvedeno u 23, a komplikovano u 20 slučajeva. Nakon vađenja zuba rađena je proba duvanja na nos (Valsalva test) kako bi se dijagnostikovalo eventualno postojanje oroantralne komunikacije. Rezultati: Nakon rutinskog vađenja zuba oroantralna komunikacija se javila u 2 slučaja, a nakon komplikovanog vađenja zuba u jednom slučaju. Nije pronađena značajna razlika u incidenci nastanka oroantralne komunikacije u zavisnosti od težine vađenja gornjih molara. Zaključak: Rezultati ove studije ukazuju da težina vađenja zuba ne utiče na incidencu nastanka oroantralne komunikacije nakon vađenja gornjih molara.

Keywords:
Oroantralna komunikacija / Gornji molari / Vađenje zuba / Komplikovano vađenje zuba
Source:
2021
Publisher:
  • Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet
[ Google Scholar ]
Handle
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_3007
URI
https://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/3007
Collections
  • Završni radovi
Institution/Community
Stomatološki fakultet
TY  - THES
AU  - Marković, Nikola
PY  - 2021
UR  - https://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/3007
AB  - Uvod: Oroantralna komunikacija (OAK) predstavlja komunikaciju između usne i
sinusne šupljine. Najčešće nastaje prilikom vađenja gornjih bočnih zuba (molara), pri
čemu je najučestaliji nastanak prilikom vađenja gornjeg prvog molara, premda najbliži
odnos sa sinusom imaju gornji umnjak pa gornji drugi molar. Razlog tome je što gornji
prvi molar prvi niče i samim tim je najpodložniji karijesu i nastanku komplikacija
karijesa, što sledstveno vodi najčešćem vađenju ovog zuba. Brojni su uzroci nastanka
oroantralne komunikacije u svakodnevnoj stomatološkoj praksi, Uzroci mogu biti
anatomski (spušten sinus, pneumatizacija gornje vilice), patološki (prisutne patološke
lezije u predelu vrha korenova) i jatrogeni (nepažljivo vađenje, neprimerena i nepravilna
upotreba poluga, preduboka separacija korenova).
Cilj rada: Cilj ove studije je bio ispitivanje uticaja težine vađenja gornjih molara na
učestalost nastanka oroantralne komunikacije.
Materijal i metode: Kliničkom studijom su obuhvaćena 43 pacijenta kod kojih je bila
indikovana ekstrakcija gornjih molara. Vršeno je rutinsko vađenje zuba, a u slučajevima
gde je bilo neophodno, rađena je separacija korenova i pristupalo se principima
komplikovanog vađenja zuba. Rutinsko vađenje zuba je izvedeno u 23, a komplikovano
u 20 slučajeva. Nakon vađenja zuba rađena je proba duvanja na nos (Valsalva test) kako
bi se dijagnostikovalo eventualno postojanje oroantralne komunikacije. Rezultati: Nakon rutinskog vađenja zuba oroantralna komunikacija se javila u 2 slučaja,
a nakon komplikovanog vađenja zuba u jednom slučaju. Nije pronađena značajna razlika
u incidenci nastanka oroantralne komunikacije u zavisnosti od težine vađenja gornjih
molara.
Zaključak: Rezultati ove studije ukazuju da težina vađenja zuba ne utiče na incidencu
nastanka oroantralne komunikacije nakon vađenja gornjih molara.
PB  - Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet
T1  - Uticaj težine vađenja gornjih molara na nastanak oroantralnih komunikacija
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_3007
ER  - 
@misc{
author = "Marković, Nikola",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Oroantralna komunikacija (OAK) predstavlja komunikaciju između usne i
sinusne šupljine. Najčešće nastaje prilikom vađenja gornjih bočnih zuba (molara), pri
čemu je najučestaliji nastanak prilikom vađenja gornjeg prvog molara, premda najbliži
odnos sa sinusom imaju gornji umnjak pa gornji drugi molar. Razlog tome je što gornji
prvi molar prvi niče i samim tim je najpodložniji karijesu i nastanku komplikacija
karijesa, što sledstveno vodi najčešćem vađenju ovog zuba. Brojni su uzroci nastanka
oroantralne komunikacije u svakodnevnoj stomatološkoj praksi, Uzroci mogu biti
anatomski (spušten sinus, pneumatizacija gornje vilice), patološki (prisutne patološke
lezije u predelu vrha korenova) i jatrogeni (nepažljivo vađenje, neprimerena i nepravilna
upotreba poluga, preduboka separacija korenova).
Cilj rada: Cilj ove studije je bio ispitivanje uticaja težine vađenja gornjih molara na
učestalost nastanka oroantralne komunikacije.
Materijal i metode: Kliničkom studijom su obuhvaćena 43 pacijenta kod kojih je bila
indikovana ekstrakcija gornjih molara. Vršeno je rutinsko vađenje zuba, a u slučajevima
gde je bilo neophodno, rađena je separacija korenova i pristupalo se principima
komplikovanog vađenja zuba. Rutinsko vađenje zuba je izvedeno u 23, a komplikovano
u 20 slučajeva. Nakon vađenja zuba rađena je proba duvanja na nos (Valsalva test) kako
bi se dijagnostikovalo eventualno postojanje oroantralne komunikacije. Rezultati: Nakon rutinskog vađenja zuba oroantralna komunikacija se javila u 2 slučaja,
a nakon komplikovanog vađenja zuba u jednom slučaju. Nije pronađena značajna razlika
u incidenci nastanka oroantralne komunikacije u zavisnosti od težine vađenja gornjih
molara.
Zaključak: Rezultati ove studije ukazuju da težina vađenja zuba ne utiče na incidencu
nastanka oroantralne komunikacije nakon vađenja gornjih molara.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet",
title = "Uticaj težine vađenja gornjih molara na nastanak oroantralnih komunikacija",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_3007"
}
Marković, N.. (2021). Uticaj težine vađenja gornjih molara na nastanak oroantralnih komunikacija. 
Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet..
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_3007
Marković N. Uticaj težine vađenja gornjih molara na nastanak oroantralnih komunikacija. 2021;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_3007 .
Marković, Nikola, "Uticaj težine vađenja gornjih molara na nastanak oroantralnih komunikacija" (2021),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_3007 .

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About Smile – School of dental Medicine dIgitaL archivE | Send Feedback

OpenAIRERCUB
 

 

All of DSpaceCommunitiesAuthorsTitlesSubjectsThis institutionAuthorsTitlesSubjects

Statistics

View Usage Statistics

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About Smile – School of dental Medicine dIgitaL archivE | Send Feedback

OpenAIRERCUB