Приказ основних података о документу
Nasledna osnova hipodoncije i hiperdoncije
dc.contributor.advisor | Popović, Branka | |
dc.creator | Nevenkić, Sanja | |
dc.date.accessioned | 2020-07-02T10:40:23Z | |
dc.date.available | 2020-07-02T10:40:23Z | |
dc.date.issued | 2017 | |
dc.identifier.uri | https://plus.sr.cobiss.net/opac7/bib/1024308366 | |
dc.identifier.uri | https://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/745 | |
dc.description.abstract | Hipodoncija i hiperdoncija su česte anomalije broja zuba. Pod terminom hipodoncija podrazumeva se nedostatak jednog do šest zuba, izuzev trećih molara. Zubi koji najčešće nedostaju su lateralni sekutići i drugi premolari. Ova anomalija se može javiti samostalno ili u okviru genetski determinisanog sindroma. Pravilno postavljanje dijagnoze hipodoncije se vrši na osnovu anamneze, kliničkog pregleda i radiograma. Prevalenca hipodoncije je u rasponu od 1,6-6,9%, u zavisnosti od ispitane populacije. Etiologija hipodoncije je multifaktorska i uključuje genetske faktore i faktore spoljne sredine. Najznačajniji signalni molekuli čija je ekspresija izmenjena, a koji se povezuju sa hipodoncijom kod ljudi, nalaze se pod kontrolom gena: MSX1, PAX9, AXIN1, EDA, EDAR, RUNX2 I WNT10A. Ova genetski određena anomalija, kod pacijenata sa hipodoncijom ima estetski, funkcionalni i psihosocijalni efekat. Hiperdoncija predstavlja prisustvo prekobrojnih zuba. Prekobrojni zubi se mogu klasifikovati prema morfologiji i prema lokalizaciji. Najčešći prekobrojni zub koji se javlja je meziodens. Etiološki faktori koji imaju ulogu u nastanku hiperdoncije su hiperaktivnost dentalne lamine, genetski faktori i sredinski faktori. Hiperdoncija se retko javlja samostalno. Ovo stanje se obično javlja u sklopu drugih poremećaja, najčešće kleidokranijalne displazije. Prevalenca hiperdoncije iznosi 0,3-0,8% u mlečnoj, a 1,5-3,5% u stalnoj denticiji. Prekobrojni zubi mogu uzrokovati razne komplikacije u zubnom luku ukoliko niknu. Postoje određeni slučajevi kada je neophodno hirurško uklanjanje prekobrojnog zuba. Literaturni podaci ukazuju na korelaciju između mutacija RUNX2 gena i pojave hiperdoncije. | sr |
dc.language | sr | |
dc.publisher | Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet | |
dc.rights | restrictedAccess | |
dc.subject | Hipodoncija | sr |
dc.title | Nasledna osnova hipodoncije i hiperdoncije | sr |
dc.type | bachelorThesis | |
dc.rights.license | ARR | |
dcterms.abstract | Поповић, Бранка; Невенкић, Сања; Наследна основа хиподонције и хипердонције; Наследна основа хиподонције и хипердонције; | |
dc.identifier.rcub | https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_745 | |
dc.type.version | publishedVersion |