Hipodoncija

Abstract

Cilj stomatološkog tretmana kod pacijenata sa hipodoncijom ili anodoncijom jeste obezbediti funkcionalnu, estetsku i psihološku rehabilitaciju i upravo zato terapiju treba započeti od najmlađeg uzrasta. Pacijenti sa hipodoncijom jednog ili dva zuba se mogu isključivo ortodontski lečiti, ali zato izražena hipodoncija zahteva koordinirano planiranje terapije i adekvatno vreme sprovođenja terapijskih faza različitih stomatoloških specijalnosti. Terapija hipodoncije kod adolescenata, kod kojih skeletni rast i gingivalna maturacija nisu završeni, ima naglašenu potrebu za dobrim timskim radom stomatologa različitih specijalnosti i to u dužem vremenskom periodu. Danas se idealnom terapijom hipodoncije stalnih zuba smatra ortodontsko lečenje sa implantacijom, tj. pomeranje postojećih stalnih zuba i obezbeđivanje prostora za ugradnju implantata koji će nositi odgovarajuću fiksnu protetsku nadoknadu. Naravno da je svaki slučaj drugačiji, te terapiju treba prilagoditi individualnim karakteristikama svakog pacijenta: stanju mlečnih i stalnih zuba, njihovog položaja, raspoloživog prostora u vilicama, zagrižaja, stanju potpornog aparata zuba itd. Dakle, timski rad je neophodan u terapiji hipodoncije. Multidisciplinarne konsultacije u fazi planiranja terapije i koordinacija i adekvatan tajming narednih interdisciplinarnih faza omogućava optimalni tretman.