Uvod: Temporomandibularne disfunkcije su grupa oboljenja koja se manifestuje bolom i poremećajem funkcija orofacijalnog sistema. Predstavljaju značajan javno-zdravstveni problem, mogu ometati obavljanje svakodnevnih aktivnosti i psihsocijalno funkcionisanje pojedinca.
Cilj rada: Cilj ove studije bio je da se analizira uticaj temporomandibularnih disfunkcija na kvalitet života pacijenata.
Materijali i metod: Na Klinici za stomatološku protetiku, Stomatološkog fakulteta u Beogradu sprovedena je studija u periodu od novembra 2016. godine do marta 2017. godine, koja je obuhvatila 27 pacijenata (6 muškog i 21 ženskog pola) sa nekim od simptoma disfunkcija viličnog zgloba, kao i 104 osobe koje su činile kontrolnu grupu. Podaci su prikupljani na osnovu standardnog dijagnostičkog protokola (RDC/TMD), predloženog od strane Dworkin-a i LeResch-a i OHIP14 upitnika (The Oral Health Impact Profile). Podaci su zatim analizirani pomoću statističkog paketa SPSS v.23 i statističkih testova (T-test,... Mann-Whitney, Kruskal-Wallis i One-way ANOVA). Na osnovu dobijenih podataka izdvojene su 3 grupe pacijenata: pacijenti sa dislokacijom discus articularis-a, sa mišićnom disfunkcijom i pacijenti sa kombinacijom ova dva oboljenja.
Rezultati: Na osnovu prikupljenih podataka dobijena je veća učestalost temporomandibularnih disfunkcija u osoba ženskog pola (77,78%). Uočena je značajna korelacija između stepena ograničenja mandibularnih funkcija i srednjih vrednosti OHIP14 upitnika (Spearman koeficijent korelacije r=0,648 p<0,001). Vrednosti navedenih parametara statistički značajno rastu sa porastom stepena hroničnog bola u pacijenata sa TMD (p=0,019 i p=0,004). Osim toga, svi navedeni simptomi izraženiji su u pacijenata sa kombinacijom oba poremećaja u poređenju sa izolovanom dislokacijom discus articularis-a i mišićnom disfunkcijom. Nije zabeležena statistički značajna razlika u odnosu na starost ispitanika.
Zaključak: Rezultati našeg istraživanja ukazuju da prisustvo temporomandibularnih disfunkcija predstavlja značajan faktor smanjenja kvaliteta života pacijenata i time naglašavaju potrebu za kontinuiranim usavršavanjem metoda prevencije i terapije ovih poremećaja.
TY - THES
AU - Zdravković, Tamara
PY - 2018
UR - https://plus.sr.cobiss.net/opac7/bib/1024358030
UR - https://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/871
AB - Uvod: Temporomandibularne disfunkcije su grupa oboljenja koja se manifestuje bolom i poremećajem funkcija orofacijalnog sistema. Predstavljaju značajan javno-zdravstveni problem, mogu ometati obavljanje svakodnevnih aktivnosti i psihsocijalno funkcionisanje pojedinca.
Cilj rada: Cilj ove studije bio je da se analizira uticaj temporomandibularnih disfunkcija na kvalitet života pacijenata.
Materijali i metod: Na Klinici za stomatološku protetiku, Stomatološkog fakulteta u Beogradu sprovedena je studija u periodu od novembra 2016. godine do marta 2017. godine, koja je obuhvatila 27 pacijenata (6 muškog i 21 ženskog pola) sa nekim od simptoma disfunkcija viličnog zgloba, kao i 104 osobe koje su činile kontrolnu grupu. Podaci su prikupljani na osnovu standardnog dijagnostičkog protokola (RDC/TMD), predloženog od strane Dworkin-a i LeResch-a i OHIP14 upitnika (The Oral Health Impact Profile). Podaci su zatim analizirani pomoću statističkog paketa SPSS v.23 i statističkih testova (T-test, Mann-Whitney, Kruskal-Wallis i One-way ANOVA). Na osnovu dobijenih podataka izdvojene su 3 grupe pacijenata: pacijenti sa dislokacijom discus articularis-a, sa mišićnom disfunkcijom i pacijenti sa kombinacijom ova dva oboljenja.
Rezultati: Na osnovu prikupljenih podataka dobijena je veća učestalost temporomandibularnih disfunkcija u osoba ženskog pola (77,78%). Uočena je značajna korelacija između stepena ograničenja mandibularnih funkcija i srednjih vrednosti OHIP14 upitnika (Spearman koeficijent korelacije r=0,648 p<0,001). Vrednosti navedenih parametara statistički značajno rastu sa porastom stepena hroničnog bola u pacijenata sa TMD (p=0,019 i p=0,004). Osim toga, svi navedeni simptomi izraženiji su u pacijenata sa kombinacijom oba poremećaja u poređenju sa izolovanom dislokacijom discus articularis-a i mišićnom disfunkcijom. Nije zabeležena statistički značajna razlika u odnosu na starost ispitanika.
Zaključak: Rezultati našeg istraživanja ukazuju da prisustvo temporomandibularnih disfunkcija predstavlja značajan faktor smanjenja kvaliteta života pacijenata i time naglašavaju potrebu za kontinuiranim usavršavanjem metoda prevencije i terapije ovih poremećaja.
PB - Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet
T1 - Kvalitet života u pacijenata sa temporomandibularnim disfunkcijama
UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_871
ER -
@misc{
author = "Zdravković, Tamara",
year = "2018",
abstract = "Uvod: Temporomandibularne disfunkcije su grupa oboljenja koja se manifestuje bolom i poremećajem funkcija orofacijalnog sistema. Predstavljaju značajan javno-zdravstveni problem, mogu ometati obavljanje svakodnevnih aktivnosti i psihsocijalno funkcionisanje pojedinca.
Cilj rada: Cilj ove studije bio je da se analizira uticaj temporomandibularnih disfunkcija na kvalitet života pacijenata.
Materijali i metod: Na Klinici za stomatološku protetiku, Stomatološkog fakulteta u Beogradu sprovedena je studija u periodu od novembra 2016. godine do marta 2017. godine, koja je obuhvatila 27 pacijenata (6 muškog i 21 ženskog pola) sa nekim od simptoma disfunkcija viličnog zgloba, kao i 104 osobe koje su činile kontrolnu grupu. Podaci su prikupljani na osnovu standardnog dijagnostičkog protokola (RDC/TMD), predloženog od strane Dworkin-a i LeResch-a i OHIP14 upitnika (The Oral Health Impact Profile). Podaci su zatim analizirani pomoću statističkog paketa SPSS v.23 i statističkih testova (T-test, Mann-Whitney, Kruskal-Wallis i One-way ANOVA). Na osnovu dobijenih podataka izdvojene su 3 grupe pacijenata: pacijenti sa dislokacijom discus articularis-a, sa mišićnom disfunkcijom i pacijenti sa kombinacijom ova dva oboljenja.
Rezultati: Na osnovu prikupljenih podataka dobijena je veća učestalost temporomandibularnih disfunkcija u osoba ženskog pola (77,78%). Uočena je značajna korelacija između stepena ograničenja mandibularnih funkcija i srednjih vrednosti OHIP14 upitnika (Spearman koeficijent korelacije r=0,648 p<0,001). Vrednosti navedenih parametara statistički značajno rastu sa porastom stepena hroničnog bola u pacijenata sa TMD (p=0,019 i p=0,004). Osim toga, svi navedeni simptomi izraženiji su u pacijenata sa kombinacijom oba poremećaja u poređenju sa izolovanom dislokacijom discus articularis-a i mišićnom disfunkcijom. Nije zabeležena statistički značajna razlika u odnosu na starost ispitanika.
Zaključak: Rezultati našeg istraživanja ukazuju da prisustvo temporomandibularnih disfunkcija predstavlja značajan faktor smanjenja kvaliteta života pacijenata i time naglašavaju potrebu za kontinuiranim usavršavanjem metoda prevencije i terapije ovih poremećaja.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet",
title = "Kvalitet života u pacijenata sa temporomandibularnim disfunkcijama",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_871"
}
Zdravković, T.. (2018). Kvalitet života u pacijenata sa temporomandibularnim disfunkcijama.
Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet..
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_871
Zdravković T. Kvalitet života u pacijenata sa temporomandibularnim disfunkcijama. 2018;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_871 .
Zdravković, Tamara, "Kvalitet života u pacijenata sa temporomandibularnim disfunkcijama" (2018),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_871 .
