Retencija i recidiv u ortodontskoj terapiji

Abstract

Nakon ortodontske terapije, neophodno je sprovesti fazu retencije kako bi se sprečila pojava recidiva. Pojava recidiva se javlja kao rezultat delovanja sila periodontalnih vlakana oko zuba koja teže da vrate zub u prvobitan položaj, pre ortodontskog tretmana. Starenje i procesi rasta i razvoja, kao i promene u okolnim mekim tkivima takođe mogu uticati na krajnji rezultat ortodontske terapije. Imajući u vidu da se ne može sa sigurnošću predvideti koji pacijenti imaju potencijal za razvoj recidiva, koji pacijenti će imati stabilan rezultat nakon sprovedene ortodontske terapije i koje razmere će potencijalni recidiv imati, kliničari moraju svakom pacijentu pristupiti kao da svaki od njih ima visoki rizik za pojavu recidiva. Od krucijalne važnosti za povoljan ishod terapije je da ortodonti objasne pacijentima važnost retencije i upute ih u pravilno korišćenje ritejnera. Ukoliko su pacijenti u nemogućnosti ili nevoljni da postupaju po datim savetima, moraju biti spremni da prihvate da će se njihov položaj zuba ubrzano menjati. Kako trenutno ne postoji čvrsti stavovi oko izbora ritejnera i trajanja retencionog perioda, kliničari se moraju osloniti na svoje znanje i iskustvo kako bi postigli maksimalan rezultat kod svakog pacijenta.