Preciznost digitalnih i konvencionalnih metoda otiskivanja zubnih nizova
Samo za registrovane korisnike
2022
Diplomski rad (Objavljena verzija)
Metapodaci
Prikaz svih podataka o dokumentuApstrakt
Uvod: Otiskivanje zubnih nizova i izrada modela za analizu je prva faza dijagnostičkog postupka u ortopediji vilica, od izuzetne važnosti za planiranje terapije. Pored konvencionalnih, dostupne su i digitalne metode otiskivanja u vidu ekstraoralnog i intraoralnog skeniranja koje olakšavaju i ubrzavaju postupak i omogućavaju kompjutersku analizu modela, ali se postavlja pitanje njihove preciznosti.
Cilj rada: Ispitati preciznost modela dobijenih konvencionalnim i digitalnim metodama otiskivanja zuba.
Materijal i metode: U svrhu istraživanja nasumično je izabrano 12 odštampanih modela gornjih i donjih vilica sa različitim vrstama ortodonstskih anomalija, koji su predstavljali referentne pacijente. Svi modeli su otisnuti alginatom u standardnoj kašici i skenirani instraoralnim i ekstraoralnim skenerom. Na osnovu otisaka su izliveni modeli od tvrdog gipsa, a skeniranjem su dobijeni digitalni modeli za analizu, na kojima su vršena merenja sagitalnih (rastojanja između odgovarajućih tačaka... na prvim molarima i centralnim sekutićima u sva četiri kvadranta) i horizontalnih (prednja i zadnja širina vilica) parametara. Merenja su vršena lenjirom i šestarom na referentnim i gipsanim modelima, dok su digitalni modeli premeravani u OnyxCeph softverskom programu na kompjuteru, a zatim su rezultati upoređeni sa merama referentnih modela.
Rezultati: Rezultati merenja dobijenih na gipsanim modelima nisu odstupali od referentnih vrednosti ni u jednom od premerenih parametra. Statistički značajna razlika uočena je pri merenju digitalnih modela dobijenih intraoralnim skenerom za dva parametra. U odnosu na referentni model vrednosti za zadnju širinu donje i gornje vilice i rastojanja između zuba 31 i 36 bila su umanjena,-0,27mm, p=0,025, 0,32mm, p=0,046 i -0,42mm, p=0,001, redom. Vrednosti parametara digitalnih modela dobijenih ekstraoralnim skeniranjem značajno su bila manja samo za jedan od premerenih parametara, rastojanja između zuba 31 i 36 (-0,37mm, p=0,001) u odnosu na referentni model.
Zaključak: Modeli dobijeni digitalnim i konvencionalnim metodama otiskivanja zuba dovoljno su precizni za analizu modela u ortopediji vilica.
Ključne reči:
Otiskivanje zubnih nizova / Alginat / Intraoralni skener / Ekstraoralni skener / Digitalni modelIzvor:
2022Izdavač:
- Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet
Kolekcije
Institucija/grupa
Stomatološki fakultetTY - THES AU - Đukanović, Tamara PY - 2022 UR - https://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/3095 AB - Uvod: Otiskivanje zubnih nizova i izrada modela za analizu je prva faza dijagnostičkog postupka u ortopediji vilica, od izuzetne važnosti za planiranje terapije. Pored konvencionalnih, dostupne su i digitalne metode otiskivanja u vidu ekstraoralnog i intraoralnog skeniranja koje olakšavaju i ubrzavaju postupak i omogućavaju kompjutersku analizu modela, ali se postavlja pitanje njihove preciznosti. Cilj rada: Ispitati preciznost modela dobijenih konvencionalnim i digitalnim metodama otiskivanja zuba. Materijal i metode: U svrhu istraživanja nasumično je izabrano 12 odštampanih modela gornjih i donjih vilica sa različitim vrstama ortodonstskih anomalija, koji su predstavljali referentne pacijente. Svi modeli su otisnuti alginatom u standardnoj kašici i skenirani instraoralnim i ekstraoralnim skenerom. Na osnovu otisaka su izliveni modeli od tvrdog gipsa, a skeniranjem su dobijeni digitalni modeli za analizu, na kojima su vršena merenja sagitalnih (rastojanja između odgovarajućih tačaka na prvim molarima i centralnim sekutićima u sva četiri kvadranta) i horizontalnih (prednja i zadnja širina vilica) parametara. Merenja su vršena lenjirom i šestarom na referentnim i gipsanim modelima, dok su digitalni modeli premeravani u OnyxCeph softverskom programu na kompjuteru, a zatim su rezultati upoređeni sa merama referentnih modela. Rezultati: Rezultati merenja dobijenih na gipsanim modelima nisu odstupali od referentnih vrednosti ni u jednom od premerenih parametra. Statistički značajna razlika uočena je pri merenju digitalnih modela dobijenih intraoralnim skenerom za dva parametra. U odnosu na referentni model vrednosti za zadnju širinu donje i gornje vilice i rastojanja između zuba 31 i 36 bila su umanjena,-0,27mm, p=0,025, 0,32mm, p=0,046 i -0,42mm, p=0,001, redom. Vrednosti parametara digitalnih modela dobijenih ekstraoralnim skeniranjem značajno su bila manja samo za jedan od premerenih parametara, rastojanja između zuba 31 i 36 (-0,37mm, p=0,001) u odnosu na referentni model. Zaključak: Modeli dobijeni digitalnim i konvencionalnim metodama otiskivanja zuba dovoljno su precizni za analizu modela u ortopediji vilica. PB - Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet T1 - Preciznost digitalnih i konvencionalnih metoda otiskivanja zubnih nizova UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_3095 ER -
@misc{ author = "Đukanović, Tamara", year = "2022", abstract = "Uvod: Otiskivanje zubnih nizova i izrada modela za analizu je prva faza dijagnostičkog postupka u ortopediji vilica, od izuzetne važnosti za planiranje terapije. Pored konvencionalnih, dostupne su i digitalne metode otiskivanja u vidu ekstraoralnog i intraoralnog skeniranja koje olakšavaju i ubrzavaju postupak i omogućavaju kompjutersku analizu modela, ali se postavlja pitanje njihove preciznosti. Cilj rada: Ispitati preciznost modela dobijenih konvencionalnim i digitalnim metodama otiskivanja zuba. Materijal i metode: U svrhu istraživanja nasumično je izabrano 12 odštampanih modela gornjih i donjih vilica sa različitim vrstama ortodonstskih anomalija, koji su predstavljali referentne pacijente. Svi modeli su otisnuti alginatom u standardnoj kašici i skenirani instraoralnim i ekstraoralnim skenerom. Na osnovu otisaka su izliveni modeli od tvrdog gipsa, a skeniranjem su dobijeni digitalni modeli za analizu, na kojima su vršena merenja sagitalnih (rastojanja između odgovarajućih tačaka na prvim molarima i centralnim sekutićima u sva četiri kvadranta) i horizontalnih (prednja i zadnja širina vilica) parametara. Merenja su vršena lenjirom i šestarom na referentnim i gipsanim modelima, dok su digitalni modeli premeravani u OnyxCeph softverskom programu na kompjuteru, a zatim su rezultati upoređeni sa merama referentnih modela. Rezultati: Rezultati merenja dobijenih na gipsanim modelima nisu odstupali od referentnih vrednosti ni u jednom od premerenih parametra. Statistički značajna razlika uočena je pri merenju digitalnih modela dobijenih intraoralnim skenerom za dva parametra. U odnosu na referentni model vrednosti za zadnju širinu donje i gornje vilice i rastojanja između zuba 31 i 36 bila su umanjena,-0,27mm, p=0,025, 0,32mm, p=0,046 i -0,42mm, p=0,001, redom. Vrednosti parametara digitalnih modela dobijenih ekstraoralnim skeniranjem značajno su bila manja samo za jedan od premerenih parametara, rastojanja između zuba 31 i 36 (-0,37mm, p=0,001) u odnosu na referentni model. Zaključak: Modeli dobijeni digitalnim i konvencionalnim metodama otiskivanja zuba dovoljno su precizni za analizu modela u ortopediji vilica.", publisher = "Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet", title = "Preciznost digitalnih i konvencionalnih metoda otiskivanja zubnih nizova", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_3095" }
Đukanović, T.. (2022). Preciznost digitalnih i konvencionalnih metoda otiskivanja zubnih nizova. Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet.. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_3095
Đukanović T. Preciznost digitalnih i konvencionalnih metoda otiskivanja zubnih nizova. 2022;. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_3095 .
Đukanović, Tamara, "Preciznost digitalnih i konvencionalnih metoda otiskivanja zubnih nizova" (2022), https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_3095 .