Maligni tumori gornje vilice
Samo za registrovane korisnike
2017
Diplomski rad (Objavljena verzija)
Metapodaci
Prikaz svih podataka o dokumentuApstrakt
Maligni tumori maksilarnog sinusa i kavuma nosa se javljaju u manje od 3% od svih tumora gornjih aerodigestivnih puteva. Maligne neoplazme ove lokalizacije se javljaju češće u muškaraca, i to u odnosu 2:1 i najčešće u životnom dobu između 50 i 70 godine starosti, i češće uz sadejstvo egzogenih faktora, pre svega industrijskih zagađenja. Simptomi maligniteta nosa i paranazalnih šupljina su slični simptomima kijavice ili hroničnog rinosinuzitisa. Najčešće se javljaju zapušenost nosa, sukrvičavi sekret iz jedne nozdrve i bol u predelu nosa i paranazalnih šupljina. U svrhu dijagnostike koriste se klasični radiogram nosa i paranazalnih šupljina, kompjuterizovana tomografija (CT), magnetna rezonanca, endoskopski i patohistološki pregled. U patohistološkom nalazu dominira planocelularni karcinom koji najčešće zahvata maksilarni sinus. Terapija ove teške bolesti je hirurška, ali se samostalno ili u kombinaciji sa njom primenjuju hemioterapija i/ili zračna terapija.
Maligni tumori kavuma nosa... i paranazalnih šupljina su smešteni u kompleksnom anatomskom regionu i zato dijagnostika treba da je kao i kod svih drugih tumora rana i adekvatna, kako bi se rezultati lečenja poboljšali i produžio život bolesnika. Iako je kod sumnje na maligni tumor nosa i paranazalnih šupljina bila sprovedena sva potrebna dijagnostika i terapija kako bi prognoza bila što bolja, recidivi bolesti se javljaju još uvek u visokom procentu.
Ključne reči:
Maksilofacijalna hirurgijaIzvor:
2017Izdavač:
- Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet
URI
https://plus.sr.cobiss.net/opac7/bib/1024295310https://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/759
Kolekcije
Institucija/grupa
Stomatološki fakultetTY - THES AU - Vještica, Mina PY - 2017 UR - https://plus.sr.cobiss.net/opac7/bib/1024295310 UR - https://smile.stomf.bg.ac.rs/handle/123456789/759 AB - Maligni tumori maksilarnog sinusa i kavuma nosa se javljaju u manje od 3% od svih tumora gornjih aerodigestivnih puteva. Maligne neoplazme ove lokalizacije se javljaju češće u muškaraca, i to u odnosu 2:1 i najčešće u životnom dobu između 50 i 70 godine starosti, i češće uz sadejstvo egzogenih faktora, pre svega industrijskih zagađenja. Simptomi maligniteta nosa i paranazalnih šupljina su slični simptomima kijavice ili hroničnog rinosinuzitisa. Najčešće se javljaju zapušenost nosa, sukrvičavi sekret iz jedne nozdrve i bol u predelu nosa i paranazalnih šupljina. U svrhu dijagnostike koriste se klasični radiogram nosa i paranazalnih šupljina, kompjuterizovana tomografija (CT), magnetna rezonanca, endoskopski i patohistološki pregled. U patohistološkom nalazu dominira planocelularni karcinom koji najčešće zahvata maksilarni sinus. Terapija ove teške bolesti je hirurška, ali se samostalno ili u kombinaciji sa njom primenjuju hemioterapija i/ili zračna terapija. Maligni tumori kavuma nosa i paranazalnih šupljina su smešteni u kompleksnom anatomskom regionu i zato dijagnostika treba da je kao i kod svih drugih tumora rana i adekvatna, kako bi se rezultati lečenja poboljšali i produžio život bolesnika. Iako je kod sumnje na maligni tumor nosa i paranazalnih šupljina bila sprovedena sva potrebna dijagnostika i terapija kako bi prognoza bila što bolja, recidivi bolesti se javljaju još uvek u visokom procentu. PB - Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet T1 - Maligni tumori gornje vilice UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_759 ER -
@misc{ author = "Vještica, Mina", year = "2017", abstract = "Maligni tumori maksilarnog sinusa i kavuma nosa se javljaju u manje od 3% od svih tumora gornjih aerodigestivnih puteva. Maligne neoplazme ove lokalizacije se javljaju češće u muškaraca, i to u odnosu 2:1 i najčešće u životnom dobu između 50 i 70 godine starosti, i češće uz sadejstvo egzogenih faktora, pre svega industrijskih zagađenja. Simptomi maligniteta nosa i paranazalnih šupljina su slični simptomima kijavice ili hroničnog rinosinuzitisa. Najčešće se javljaju zapušenost nosa, sukrvičavi sekret iz jedne nozdrve i bol u predelu nosa i paranazalnih šupljina. U svrhu dijagnostike koriste se klasični radiogram nosa i paranazalnih šupljina, kompjuterizovana tomografija (CT), magnetna rezonanca, endoskopski i patohistološki pregled. U patohistološkom nalazu dominira planocelularni karcinom koji najčešće zahvata maksilarni sinus. Terapija ove teške bolesti je hirurška, ali se samostalno ili u kombinaciji sa njom primenjuju hemioterapija i/ili zračna terapija. Maligni tumori kavuma nosa i paranazalnih šupljina su smešteni u kompleksnom anatomskom regionu i zato dijagnostika treba da je kao i kod svih drugih tumora rana i adekvatna, kako bi se rezultati lečenja poboljšali i produžio život bolesnika. Iako je kod sumnje na maligni tumor nosa i paranazalnih šupljina bila sprovedena sva potrebna dijagnostika i terapija kako bi prognoza bila što bolja, recidivi bolesti se javljaju još uvek u visokom procentu.", publisher = "Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet", title = "Maligni tumori gornje vilice", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_759" }
Vještica, M.. (2017). Maligni tumori gornje vilice. Univerzitet u Beogradu, Stomatološki fakultet.. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_759
Vještica M. Maligni tumori gornje vilice. 2017;. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_759 .
Vještica, Mina, "Maligni tumori gornje vilice" (2017), https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_smile_759 .