dc.description.abstract | Uvod: Biotip gingive predstavlja debljinu gingive u vestibulooralnom smeru i može biti debeo ili tanak, pri čemu se smtara da je prisustvo mukogingivalnih anomalija češće prisutno kod osoba sa tankim biotipom. U zavisnosti od međusobnih odnosa koštanih struktura gornje i donje vilice u sagitalnom pravcu razlikuju se tri skeletne klase.
Cilj rada: Cilj ove studije je bio da se utvrdi povezanost između biotipa gingive i prisustva mukogingivalnih anomalija u odnosu na skeletnu klasu.
Materijal i metode: U istražvanje je bio uključen 51 ispitanik sistemski zdrav i sa klinički zdravim parodonicjumom starosnog uzrasta od 14 do 31 godine. Od toga je bilo 29 žena i 22 muškarca. Ispitanici su podeljeni u 3 grupe u odnosu na skeletnu klasu (n1=34, n2=11, n3=6). Parodontalni status i nivo oralne higijene su verifikovani kliničkim parametrima (DS, NIG, NPE, KNP, PI). Biotip je određivan na 3 načina: vizuelno, sondiranjem gingivalnog sulkusa i transgingivalnim merenjem. Pregledom je evidentirano i prisustvo mukogingivalnih anomalija, kao i teskoba i rastresitost zubnog niza. Prikupljeni podaci su analizirani pomoću χ2 i Mann-Whitney testa.
Rezultati: U pogledu zastupljenosti mukogingivalnih anomalija u odnosu na skeletnu klasu, kao i u odnosu na biotip gingive nije postojala statistički značajna razlika (p>0,05). Takođe, analizirajući ispitivane ortodontske anomalije nije primećena statistički značajna razlika u njihovom prisustvu u odnosu na skeletnu klasu (p>0,05). U prvoj i drugoj grupi ispitanika najčešće su postojali koronarno inserirani frenulumi donje usne, dok je u trećoj grupi najčešća bila pojava recesije gingive. Statistički značajna razlika je utvrđena između vizuelne procene biotipa u odnosu na metodu sondiranjem.
Zaključak: Ne može se utvrditi korelacija između biotipa gingive i određene skeletne klase, kao ni između postojanja mukogingivalnih anomalija u odnosu na skeletnu klasu. | sr |