dc.description.abstract | Ameloblastom je benigni, lokalno invazivan tumor poreklom od odontogenog epitela. Smatra se da može poticati iz više struktura: od zaostataka zubne gredice (lamina dentalis), od gledjnog organa, od Malasezovih (Malassez) epitelnih ostataka, a takodje i iz epitela odontogenih cista.
Ameloblastom je najčešći odontogeni tumor. U odnosu na sve tumore vilica, ameloblastom se javlja kod svega oko 1 odsto slučajeva. Može sa javiti u svim uzrastima, a najčešći je kod osoba od 3. do 5. decenije života. Ne postoji značajnija razlika u prevalenciji medju polovima. Ameloblastom se javlja četiri puta češće u donjoj nego u gornjoj vilici. U mandibuli se najčešće formira u predelu angulusa i ramusa. U maksili je najčešće u predelu tubera, a znatno redje u premolarnom predelu. Ameloblastom raste polako i invazivno, infiltrišući okolinu, tako da posle razaranja vilične kosti prodire u okolna meka tkiva. Poseduje izrazitu tendenciju ka recidiviranju, naročito posle neadekvatnog primarnog hirurškog lečenja.
Klinička simptomatologija ameloblastoma nije karakteristična. Razvoj tumora u viličnoj kosti je spor i asimptomatski. Ovaj tumor se najčešće dijagnostikuje u odmakloj fazi bolesti. Tumorom zahvaćena vilična kost može biti izrazito naduvena, zubi dislocirani ili rasklaćeni, postoji malokluzija, a proteza postaje neodgovarajuća. Može se pojaviti ulceracija na alveolarnom grebenu, opstrukcija nosa ili deformacija lica.
Postoje dva posebna varijeteta ameloblastoma koji poseduju sve karakteristike malignoma.To su maligni ameloblastom i ameloblastični karcinoma. Uglavnom se javljaju kod osoba čija je prosečna starost oko trideset godina, češće u mandibuli nego u maksili. | sr |