dc.description.abstract | Uvod: Adhezivni sistemi predstavljaju organske ili organsko-neorganske smeše čija je osnovna uloga ostvarivanje veze između tvrdih zubnih tkiva i kompozitnih materijala. Rastvarači, kao organske komponente, imaju ulogu u rastvaranju monomera, poboljšavaju hidrofilnost i obezbeđuju adekvatnu viskoznost adhezivne smeše.
Cilj rada: Ispitati jačinu veze tvrdih zubnih tkiva i adhezivnih sistema sa i bez rastvarača.
Materijal i metode: U studiji je upotrebljeno ukupno 10 zuba od čega 6 molara i 4 premolara, kao i tri vrste bonda (Opti Bond Solo Plus, Bond 1 i Bond 1 SF). Uz pomoć dijamantskog diska male rotacije uz vodeno hlađenje uklanjani su korenovi približno 2mm apikalno od gleđno cementne granice kao i gleđ sa okluzalnih površina. Svi adhezivni sistemi primenjeni u istraživanju upotrebljeni su prema uputstvima proizvođača. Nakon nanošenja adheziva na dentin, slobodnom rukom formirane su kompozitne nadogradnje. Tako pripremljeni uzorci skladišteni su u specifičnim uslovima (sobna temperatura, 100% vlažnost) 24 sata. Zubi su sečeni na pločice, a zatim na štapiće dimenzija 1mm x 1mm, a zatim akrilatnim lepkom fiksirani za deo mašine za testiranje. Testiranje je vršeno na mašini za testiranje stomatoloških materijala na mikroistezanje. Sila koja je dovela do lomljenja iskazana je u njutnima (N) a jačina veze u mega paskalima (MPa).
Rezultati: Rezultati su pokazali da vrednosti jačine veze za Opti Bond Solo Plus iznose 20,1 ± 13,7, za Bond one 13,5 ± 9,3 а za Bond 1 SF 11,2 ± 6,8.
Zaključak: Na osnovu dobijenih rezultata možemo zaključiti da postoji razlika u jačini veze adhezivnih sistema sa i bez rastvarača. Statistička analiza je pokazala da postoji statistički značajna razlika ( p<0,05 ) u jačini veze između Opti Bond Solo Plus i Bond 1 SF adhezivnih sistema. | sr |