dc.description.abstract | Ekstrakcija zuba u ortodontskoj terapiji, kao metoda lečenja, primenjuje se od postanka ortodoncije do današnjih dana. Kroz istorijski razvoj često su se menjali stavovi u pogledu svrsishodnosti ove metode,rizika, izbora zuba i vremena izvođenja. Na današnjem stepenu razvoja, ortodonti prihvataju terapiju ekstrakcijom kao potrebu i kao neminovnost. Više se ne postavlja pitanje opravdanosti vađenja zuba, već se diskusuje o indikacijama, dijagnostici i planiranju terapije, a da se pri tom ostvari najveća korist za pacijenta. Cilj ekstrakcione terapije je uspostaviti stabilnu i uravnoteženu, funkcionalno pravilnu okluziju i popraviti estetske karakteristike lica. Glavne indikacije za ekstrakcionu terapiju su: primarna, sekundarna i kombinovana teskoba, bimaksilarna protruzija, nesklad u veličini zubnih lukova i skeletno otvoren zagrižaj blažeg stepena. Kontraindikacije za izvođenje terapije su: duboki zagrižaj, hipodoncija zuba, kao i sve ekstrakcije čijim izvođenjem bi došlo do narušavanja izgleda lica.
Serijska ekstrakcija je metoda lečenja koja podrazumeva seriju planski izvedenih vađenja mlečnih i stalnih zuba. Indikovana je u slučaju disproporcije između dentalnog luka i dentalne baze, koja dovodi do nedostatka mesta za smeštaj zuba. Samo kod dobre kliničke i rendgenološke procene svakog slučaja, redovne kontrole pacijenta, pravilno planirane i u odgovarajuće vreme izvedene ekstrakcije, postoji mogućnost da se usmeri nicanje zuba. Odluka u lečenju se najčešće donosi u vreme nicanja stalnih inciziva. | sr |