dc.description.abstract | Agresivni parodontitisi predstavljaju grupu brzo napredujućih parodontalnih bolesti koje karakteriše manifestacija u ranoj životnoj dobi i tendencija javljanja unutar porodica. Javljaju se u lokalizovanoj i generalizovanoj kliničkoj formi. Prema aktuelnoj klasifikaciji one ne postoje kao zaseban klinički entitet već su parodontitisi podeljeni na tri kliničke forme nekrotizirajući parodontitis, parodontitis i parodontitis kao manifestacija sistemskih bolesti. Etiološki faktori AgP kojima se pridaje pažnja jesu Aggregatibacter actinomycetemcomitans, neadekvatan imunološki odgovor domaćina, genetička predispozicija i pušenje. Etiopatogenetski mehanizam je složen i ogleda se u interakciji mikroorganizama dentalnog biofilma i odbrane domaćina. Oštećenje potpornog aparata zuba nastaje kao rezultat direktnog dejstva bakterija, dejstvom njihovih produkata i imunološkog odgovora na njihovo prisustvo. Dinamika destrukcije kosti kod ovih formi je ubrzana. Zavisno od stepena zapaljenja javljaju se klinički znaci parodontitisa. Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničkog pregleda i pomoćnih dijagnostičkih metoda. Odsustvo sistemskih bolesti, rapidan gubitak parodontalnih tkiva, javljanje bolesti unutar porodice, nepodudarnost između stepena oštećenja tkiva i depozita biofilma ukazuju na agresivni parodontitis. Terapija se ne razlikuje od terapije ostalih formi ali je cilj drugačiji - očuvanje što većeg broja preostalih zuba u što dužem vremenskom intervalu. Veliku ulogu u postizanju uspeha terapije ima pacijent zbog čega je neophodno uspostaviti adekvatnu saradnju. | sr |