dc.description.abstract | Frakture korena zuba nije lako dijagnostikovati, zbog toga je neophodno
pridržavati se protokola kod pacijenata sa povredama u predelu
maksilofacijalne regije, počevši od anamneze, kliničkog pregleda do primene
pomoćnih dijagnostičkih metoda. Po postavljanju pravilne dijagnoze potrebno je
odrediti plan terapije, a on se razlikuje u zavisnosti od slučaja. Cilj terapije je
vraćanje zuba u funkciju, a to se može postići na više načina.
Kod nekomplikovanih krunično-korenskih fraktura teži se očuvanju
vitaliteta pulpe, što se kod suprakoštanih fraktura postiže adekvatnom
restauracijom defekta, a kod infrakoštanih fraktura je prethodno potrebno
obezbediti uslove za adekvatnu konzervativnu ili protetsku rehabilitaciju
produženjem kliničke krune zuba, ortodontskim ili hirurškim izvlačenjem
zuba. Kod komplikovanih krunično-korenskih fraktura vraćanje zuba u
funkciju se postiže adekvatnom endodontskom terapijom (direktno prekrivanje
puple, jednoseansna endodontska terapija, višeseansna endodontska terapija) i
adekvatnom konzervativnom ili protetskom rehabilitacijom, što se može
omogućiti primenom terapijskih postupaka produženja kliničke krune,
ortodontskog ili hirurškog izvlačenja zuba. Kod itra-alveolarnih fraktura
korena (u apikalnoj i srednoj trećini korena) funkcija zuba se vraća srastanjem
polomljenih fragmenata, što se ostvaruje adekvatnom repozicijom i
imobilizacijom, a u određenim slučajevima iziskuje i primenu ednodontske
terapije. Kod fraktura u gingivalnoj trećini korena navedenim terapijskim
metodama najčešće nije moguće postići željene rezultate, pa se ove povrede
najčešće zbrinjavaju istim metodama kao i komplikovane krunično-korenske
frakture.
Praćenje uspeha terapije sprovodi se na redovnim kontrolnim pregledima,
kliničkim i radiološkim praćenjem. | sr |